Attack on Titan – Brutalni svijet s tračkom nade

Iz Zemlje Izlazećeg Sunca, s ljubavlju

Kada su tih sudbonosnih dana kolovoza 1945. dva američka bombardera bacili atomske bombe na japanske gradove Hiroshimu i Nagasaki, nitko nije bio svjestan da će osim početka jedne nove vrste ratovanja, započeti i novi trend u pop-kulturi – kaiju čudovišta. I doista, niti deset godina kasnije, moćni Godzilla probijao se kroz Tokio, kao gigantsko utjelovljenje atomskog razaranja, ali i upozorenje čovječanstvu na nesagledive posljedice moći atoma. Zato je pomalo ironično da su Godzilla i ostala kaiju čudovišta u narednim desetljećima izgubili onaj iskonski horor, i umjesto upozorenja, postali još jedan od oblika zabave za široke mase, prikazani kao pop-corn blockbusteri, što se možda najbolje može vidjeti u recentnoj franšizi Pacific Rim gdje su ova gigantska čudovišta svedene na maskote i izvor mema.

Istovremeno s Godzillom, u poslijeratnom Japanu pojavio se još jedan oblik pop-kulture, koji se brzo probio do Zapada. Posebni tip stripa – manga, kojeg je s razvojem tehnologije pratio njegov animinirani oblik – anime. Ovo je vid zabave s kojim su se mnogi sreli većinom u srednjoj školi, kroz sad već legendarne naslove poput Cowboy Bebopa, Evangeliona, Narutoa, Death Notea, ali i megapopularnih Pokemona. I manga i anime su dostupni kroz veliki broj žanrova, i kao takvi pružaju ponešto za svakoga. Zato je fanovima ovog vida zabave teško pomisliti da je za većinu ljudi to i dalje niche, uključujući i samog autora. Specifičan stil i estetika, tempo i dinamika (odnosno manjak iste), odbiti će mnoge. Zato mi je posebno zadovoljstvo predstaviti mangu/anime, koji je ne samo uspio da bude pristupačan i široj publici, već je i vratio iskonski strah od čudovišta, i to ne onih koje bi očekivali. Attack on Titan, manga Hajime Isayame, i njegova istoimena adaptacija, predstavlja ono najbolje iz Japana, savršen crossover ovog specifičnog vida pop-kulture, i horora koji bi trebala izazvati pojava giganata.

Gigantski problem

Budući da je i u anime, a pogotovo u mangi došlo do niza otkrića vezanih za radnju, likove i možda najvažnije, titane, teško je govoriti o „Attack on Titan“ bez spoilera.  No to je upravo ono što ćemo ovdje (pokušati) napraviti i prikazati ovaj hvaljeni serijal bez da ulazimo dublje u radnju. „Attack on Titan“ je u srži, netipična postapokaliptična priča. Da, još jednom čovječanstvo se našlo na rubu istrebljenja, i prisiljeno živjeti u skučenom prostoru. No ovaj put razlog za ovakvu opasnost nije generička najezda zombija, misteriozan smrtonosni virus, ili pobunjeni AI. Prava prijetnja opstanku čovječanstva jesu ni manje ni više nego titani, prikazani kao ogromni, i što je posebno zanimljivo, goli (!) humanoidni likovi (iako s odsutstvom spolnih organa). Njihov bizarni, jezivi, i odbojni izgled i karakter čine ih jednim od najopasnijih i najodvratnijih bića kakve smo imali priliku sresti u bilo kojem vidu pop-kulture. Teško je reći više o ovim humanoidnim čudovištima, bez opasnosti spoilanja (budući da je misterij titana jedna od glavnih niti radnje), ali važno je naglasiti da titane koje srećemo na samom početku ne odlikuje nikakva inteligencija. Štoviše, njihov kompletni pasivizam za patnje ljudi koje proždiru u velikim količinama (i ne nužno za prehranu), izazvati će ogromne frustracije i osjećaj gađenja i među čitateljima i gledateljima.

A taj se osjećaj dodatno pojačava ako uzmemo u obzir svijet u kojem žive ljudi. Od samog početka daje se naslutiti da nešto nije u redu. I s titanima, ali i sa ljudima. Samo stoljeće prije početka radnje, nakon iznenadne pojave titana, cjelokupno čovječanstvo bilo je prisiljeno povući se u niz naselja smještenog iza koncentričnog trostrukog prstena masivnih zidina, koji ograđuje tri zasebna teritorija. Te zidine pružaju prijeko potrebnu zaštitu, ali istovremeno ograničavaju svaki pokušaj izlaska u vanjski svijet, osuđujući generacije ljudi na neznanje o teritoriju izvan zidina. Tome ne pomaže stroga cenzura koju provodi vojska, što omogućuje okupljanje moći u rukama uskog i malenog sloja elita. Razlozi su na početku nepoznati, no nije teško zaključiti da ovo militarizirano društvo nije idealni način vladavine, te će pokušaji njegove promjene biti jedna od niti radnje.

A jedan od glavnih protagonista u rasvjetljavanju ove misterije biti će mladi Eren Jaeger. Na početku on je samo obični dječak, koji živi u idili, u sjenama vanjskog zida. No njegov svijet stubokom se mijenja, nakon pojave Kolosalnog titana, koji poput atomske bombe iz 45., ili Godzille iz 54., svojim iznenadnim napadom ruši ne samo vanjski zid, već i Erenov svijet, te praćen hordom manjih titana, započinje orgiju uništenja (Sam Kolosalni titan je doista zaprepaštujuć lik, budući da je osim gigantske veličine, preko 50 metara visine, u cjelosti sastavljen od mišića i kostiju i to bez kože, a proizvodi ogromne količine izuzetno vruće pare). Nakon što izgubi majku u ovom iznenadnom napadu, Eren se zaklinje na osvetu, te se pridružuje vojnoj jedinici sastavljenoj od njegovih vršnjaka. Tu su i njegova posvojena sestra Mikasa, djevojka s tragičnom prošlosti, koja ubrzo postaje najbolji ratnik u jedinici, te njegov najbolji prijatelj Armin, nježan dječak koji će s vremenom postati taktički genij. Njih trojica čine narativni i emotivni core i daju nam dobar uvid u sav užas, razaranje i masakre koje provode titani, kao i na pokušaje čovječanstva da se odupru. Da, „Attack on Titan“ je izrazito okrutni serijal, uz bok „Igri Prijestolja“, ako ne i brutalniji. Za razliku od „Igre Prijestolja“, gdje opasnost iza Zida stiže kasnije, davajući vremena za obračun Velikih Kuća, ovdje je obračun unutar Zidina popraćen konstantim napadima titana, bez prilike za predah. Štoviše, ne samo da nitko nije siguran, nego većina likova (uključujući djecu) skončava na nasilni, i doista uznemirujući način. No ono što „Attack on Titan“ izdvaja iz mora ostalih mangi/animea, je prisutstvo većeg broja likova, od kojih će svaki, kako radnja napreduje, imati svoju ulogu u rasvjetljavanju misterije. Tu je ostatak kadeta iz Erenove jedinice, većinom izbjeglica poput njega, koji će s vremenom stvoriti pravi esprit de corps, osjećaj zajedništva, koji u svijetu titanske prijetnje često služi kao jedini bijeg iz ludila. Svako od njih ima zaseban karakter, od hrabrog Reinera do simpatične i plemenite Christe. Isayami se mora dati posebno priznanje jer vješto izbjegava da od likova pravi karikature. Tako je Sasha (potato girl), koju odlikuje iznimna proždriljivost, ujedno i odličan lovac. Osim kadeta tu su i članovi Izvidničkog korpusa koje predvode zapovjednici Erwin Smith, uvjeren da se rješenje za misterij nalazi s one strane Zidina, i Levi Ackermann, vođa elitnog bataljuna i najbolji ratnik kojeg čovječanstvo ima na raspolaganju. Trio zaključuje Hange Zoe, genijalna, ali pomalo nestabilna inženjerka, fanatik „titanologije“, koja često neortodoksnim metodama pokušava naći način za borbu (ali i komunikaciju) s titanima. Upravo će Izvidnički korpus, jedina jedinica koja smije napustiti zaštitu Zidova (koja se zbog toga još naziva „Krila Slobode“), i kojoj će se Eren i njegovi kolege kasnije priključiti, biti fokus kasnije radnje. Također, tu je i pletora sporednih, pozadinskih i one-shot likova koji ne samo da imaju svoje osobne, zanimljive priče, već su istovremeno i važni elementi za razvoj radnje.

Svijet kakvog ne očekujete

Naravno, sami likovi pa ni radnja ne mogu funkcionirati ako je world-building loš. No to ovdje nije slučaj. Iako je svijet „Attack on Titan“ ograničen velikim Zidovima, odlikuje ga zaista izvrstan i veoma detaljan world-building. Ne samo da je Isayama stvorio pozadinsku priču za svaki od svojih likova, već je uspio prikazati i skoro svaki aspekt društva, od politike, preko ekonomije, pa sve do religije. Svijet je to koji je možda užasan, i izrazito depresivan, ali je istovremeno i svijet u kojemu se živi, a ne samo nastupa. Još jedna od odlika Isayamine kreacije je posvećenost tehničkim detaljima. I manga i anime vrvi podacima, koji se polagano otkrivaju kako radnja napreduje u declassified stilu, i time olakšava pratnju radnje. Tako na samom početku saznajemo da su tri zida, Maria, Rosse, i Sheena različitih visina (50, 60, i 70 m), ali tek kasnije otkrivamo zašto. Slično je i sa samim titanima koji su različitih veličina, ali i naravi, a ujedno skrivaju puno kompleksniju ulogu. Isayama je očito i fan vojne taktike, budući da ide u takve detalje kao što su posebna izbočenja na svakom od Zidina, u kojima su smješteni manji distrikti s manjim brojem ljudske populacije, a koji istovremeno predstavljaju i stratešku točku za privlačenje i lakše obračunavanje s titanima (!).

Najzanimljiviji detalj, koji je i jedan od najvažnijih elemenata serijala je tehnologija. Da se ovaj manga/anime izdvoji od ostalih, te da se borbama s gigantskim čudovištima da doza dinamike, svi su ratnici opremljeni tzv. 3D manevar-opremom koja im omogućava trodimenzionalno kretanje i „let“ po zraku uz pomoć plinskih boca, čime je omogućeno ubrzano kretnja tijekom borbe s titanima. Uz to, svaki od ratnika ima posebne mačeve sa zamjenjujućom oštricom. Budući da je jedino ranjivo mjesto titana njegov potiljak, svaka borba s gigantima je zaista epskog karaktera. A epskom osjećaju pomaže (pogotovo u slučaju anime) vrhunski vizualni stil (možda i najbolji među anime), i odlična glazbena podloga.

Sve to samo doprinosi kardinalnom elementu radnje, a to su odnosi među likovima. Jer popločane ulice i srednjovjekovan izgled gradova možda daju natruhe fantasyja, ali svijet „Attack on Titan“, bliži je Heinleinovim „Starship Troopers“. Ne treba dugo da se shvati da se unutar militariziranog društva unutar Zidina vode posebni sukobi, kako je misterij puno veći nego što bi očekivali, i da su veća opasnost od titana, sami ljudi, koji ne prezaju od ičega da očuvaju moć, utjecaj i vlast. Isayama daje posebne napore da prikaže to „sivilo“, da i jednu i drugu strana prikaže u svijetlim i tamnim trenucima. No konflikti nisu tu samo zbog potrebe za dinamikom i šokovima. Oni su sastavni dio priče i potrage likova za svojim identitetom, i često pomažu u ojačavanju veza među likovima. Eren će u želji da se osveti titanima naletiti na misterij koji je integralni dio njegove obitelji, koji će ga pretvoriti u psihopata ali i ključni element svoje jedinice. Mikasa, koja je interesantno jedina Azijatkinja u čitavom preživjelom čovječanstvu, shvatiti će razlog svoje posebnosti i da posjeduje neke neočekivane vještine (i ne, nije chosen one trop). Horor rata, i tragedije neizbrisivo će obilježiti naše heroje, natjerati ih da naglo odrastu, ali i stvoriti veze koje su gotovo pa neraskidive. Istovremeno ti su odnosi smješteni u kompleksno društvo. Tako je Izvidnički korpus, jedina jedinica koja kroči van Zidina od mnogih smatrana kao troublemaker, budući da ih se percipira kao potrošače ograničenih resursa, i da privlače titane prema Zidinama. Ironično, upravo njihova želja za razotkrivanjem misterije, osjećaj dužnosti, i nesebična hrabrost i požrtvovnost, jedina su šansa čovječanstva za spasenjem i napuštanjem „zlatnog“ kaveza.

Fenomen koji je osvojio svijet (a mogao bi i vas)

Zbog svojeg specifičnog stila, misteriozne radnje, i zanimljivih likova, ali i realistične i (nerijetko depresivne) atmosfere nije trebalo dugo da „Attack on Titan“ pokori Japan, pa i svijet. Dok ostalim mangama da steknu popularnost trebaju godine, Isayamin serijal postao je hit iste godine kad je objavljen, 2009. Adaptacija u vidu anime samo je pomogla iako su druga i treća sezona kasnile skoro pet godina. No kašnjenje nije omelo „Attack on Titan“ da postane fenomen, i inspirira veliku količinu mercha, videoigara, samostalne serije, pa i dva (neuspjela) filma. Kvalitetu serijala i tema koje obrađuju prepoznao je čak i Marvel, koji je napravio malu kolaboraciju gdje su se marvelovi heroji obračunali s titanima. A nedavno je Epica obradila sad već legendarnu glazbenu podlogu anime.

U trenutku pisanja ovih redaka, manga je u devetoj godini izlaženja, a 108. poglavlje radnju je pretvorilo u nešto kompletno drugačije, i bolje od svake pretpostavke koju bi čitatelj/gledatelj mogao imati na početku. Anime se pak, upravo vratio, te je u tijeku treća sezona. Što čeka Erena i prijatelje u sljedećim poglavljima je teško reći, ali poznajući Isayamu i trenutnu situaciju u mangi gotovo sa sigurnošću mogu reći da će biti nešto fenomenalno i neočekivano. A za potencijalne čitatelje/gledatelje mogu samo kazati da tko god misli da su manga i anime precijenjeni, ili ne vole takav stil, da im daju šansu.

A za one koji već znaju o čemu govorim – Sasageyo!