100 godina Arthura C. Clarkea

Sir Arthur Charles Clarke bio je nezgodan karakter, što je i sam priznavao; o njegovom književnom i znanstvenom radu sigurno već znate sve, pa vam za stotu obljenicu njegova rođenja predstavljamo zanimljivosti o njegovom karakteru.

Clarke je bio zakleti antialkoholičar, i nije dopuštao da se u njegovom prisustvu pije alkohol. Bio je užasan davež koji je obožavao svoje beskrajno dosadne filmove snimljene na ronjenju prikazivati prijateljima koji se nisu mogli ni napiti od muke – jedino osvježenje bio je sok od naranče. Michael Moorcock sjeća se kako je morao tješiti njegovog tadašnjeg dečka, koji mu je krišom uz cugu na šanku plakao na ramenu kako je Arthur naporan i nedokazan.

Zahvaljujući činjenici da Clarke, premda izvrstan matematičar, nikad nije naučio igrati šah, imamo “2001: Odiseju u svemiru“. Naime, Stanley Kubrick bio je izvrstan šahist. U mladosti je okretao dobre novce igrajući s naivcima šah za okladu na klupama u njujorškom central parku, jednom od najpoznatijihg okupljališta amaterskih i poluprofesionalnih šahista gdje su uz klupe postavljene i šahovske ploče. Svjestan svog nezgodnog karaktera, Clarke je otvoreno priznao da bi se, da ga je Stanley pobjedio u šahu, toliko naljutio da bi prekinuo suradnju, i od legendarnog filma i romana ne bi bilo ništa.

Clarke je dugi niz godina odbijao reći bilo što o svojem privatnom životu, nijekao je da je gay ali kad ga je kraljica Elizabeta 1998. na novogodišnjoj listi imenovala vitezom, jedan škotski tabloid proglasio ga je pedofilom koji se na Sri Lanku odselio da ganja tamošnje dječake (kako bi čovjek koji se zbog preboljene dječje paralize kretao dovoljno brzo da ganja bilo koga, propustili su objasniti). Zbog tih tvrdnji Clarkeu je pao mrak na oči, odbio je naslov sir primiti od princa Charlesa koji je tad bio u državnom posjetu Sri Lanki, i zahtjevao je da Scotland Yard sprovede detaljnu istragu o njegovom privatnom i seksualnom životu da bi se potvrdilo da su njegovi dečki možda bili mlađi od njega, ali nikad ispod zakonom dopuštene granice. Nakon što je to dokazano, Clarke je naslov sira primio od veleposlanika u britanskom poslanstvu, a škotski tabloid morao je nakon sudske tužbe platiti za iznošenje lažnih optužbi.

Sir Arthur bio je vrlo autoritativan; na pitanje jednog mladog novinara tko mu je autoritet kojim može potkrijepiti svoje tvrdnje, hladnokrvno je odgovorio: “Ja sam”. Ni u taštini ga duhovitost nije napuštala – kad je jednom uhvaćen da je nekim tvrdnjama sam sebi “skočio u usta”, veselo je citirao stih slavnog pjesnika Walta Whitmana: “Do I contradict myself? Very well, then I contradict myself, I am large, I contain multitudes.” (Proturiječim sebi? No dobro, proturiječim sebi, velik sam, u meni su mnoge stvari.)

Brojne njegove znanstvenopopularne knjige i monografije poput “Misterija svijeta” nastale su zbog Clarkeovog karaktera; budući da je jednom u mladosti nasjeo na jednu pseudoznanstvenu podvalu (tašt kakav jest, nije htio reći o čemu se točno radilo), to što je ispao naivan ga je naljutilo, pa je dobar dio svog autorskog opusa posvetio proučavanju nerazjašnjenih pojava i znanstveno potkovanom raskrinkavanju lažnih mitova koje su se oko tih pojava isplele, bogami neće nitko od Arthura Clarkea radit budalu. Tako je i nastao poznati drugi Clarkeov zakon, da je dovoljno naprednu znanost teško razlikovati od magije. Volio je reći da u astrologiju ne vjeruje jer je u horoskopu Strijelac, a oni su po prirodi skeptični….

Tašt? Itekako. Autoritativan, ali rijetko kad arogantan. A to što je bio pun sebe – Bože moj, jedno mu moramo priznati: ako je bio pun sebe, bio je pun Arthura C. Clarkea, dakle, bogami je imao koga pun biti. Velik namćor, velik književnik i velik čovjek.