Westeroška kronika #1: Povratak kralj(ice)

Dragonstone (prikladniji naziv bi s obzirom na tematiku bio Homecoming) prva epizoda najnovije, sedme, sezone Igre prijestolja, započinje vizualno i narativno spektakularnim aktom. Lord Walder Frey okupio je sve svoje sinove u velikoj dvorani Blizanaca, u onoj istoj u kojoj se odigralo Crveno vjenčanje koje je bitno oslabilo i umalo srušilo kuću Stark. Neupućeni gledatelj mogao bi pomisliti da gleda flashback, za što treba odati priznanje odličnoj glumi Davida Bradleyja. No kako zdravica odmiče, postaje jasno da ovo nije Walder, i dok se svi prisutni muški članovi (ne i žene) guše od otrova, Arya Stark otkriva svoje pravo lice. Zima je stigla za gospodare Prijelaza. Sjever pamti. Eliminacija kuće Frey, osim što je šokantan, također je simboličan akt. Jer u pripremi za dolazak Zime, Igra prijestolja je u prethodnim sezonama „očistila“ velik broj likova, malih i velikih, nastojeći pružiti gledateljima što jednostavniju i jasniju sliku za finalni narativ.

A upravo ta simplifikacija situacije, zatišje pred buru, temelj je ove epizode, koja nakon (doslovno) eksplozivnog finala prošle sezone, i krvavog početka ove, prebacuje u prvu brzinu i preslaguje figure na karti Westerosa. To se vidi odmah nakon prepoznatljive uvodne špice (u koji je dodan prekrasan model Starigrada), u viziji Brana Starka, sad Trooke vrane. Vizija vojske mrtvih neodoljivo podsjeća na scenu iz finala druge sezone, kao i na sam početak serije. Prisjetimo se, Igra je započela velikom nadprirodnom prijetnjom, koja je ubrzo pala u drugi plan u beskrajnom setu intriga, pobuna i ratova među velikim kućama Westerosa. Ali dok je Sedam kraljevina plivalo u krvi, Bijeli hodači nastavili su svoj polagani jezivi marš, i samo što nisu stigli pred Zid, a da stvari budu gore u međuvremenu su im se pridružili i divovi (!).

No koliko god prijeteća bila, vizija je još uvijek samo to, vizija, i epizoda nas kao i Brana brzo vraća u realnost. A to je realnost smještena iza Zida kroz koji je Bran upravo prošao. To je realnost gledana očima Cersei Lannister, moćne ali nestabilne žene, koja je nakon eliminacije svih svojih neprijatelja konačno sjela na Željezno prijestolje. Kruna je spriječava da vidi Bijele hodače kako se približavaju kraljevstvu ljudi. Cersei vidi samo neposrednu prijetnju, neprijatelje na svim stranama. Još jednom serija se poigrava simbolikom, budući da je mural Westerosa i budućih sukoba koju je Cersei dala izraditi, mapa ove sezone. Vrijeme za Bijele hodače dolazi, ali prvo moramo vidjeti rasplet sukoba među živima.

Poput mape, prva nas epizoda vodi po svim krajevima Kraljevstva. Euron Greyjoy kao novookrunjeni vladar Željeznog otočja dolazi u Kraljev grudobran s ponudom koju je teško odbiti: Cersei treba saveznike, a više od svega moćnu flotu, koju joj upravo Euron želi dati na raspolaganje. Ali kako je Jaime podsjeća, upravo je Euron bio jedan od pobunjenika protiv Prijestolja, i savez s gospodarem Željeznorođenih je rizik – dijelom zbog toga što je Euron nestabilni psihopat. Cersei je, čini se, još u stanju da može racionalno razmišljati, budući da odbija Euronovu ponudu, na što Greyjoy odgovara obećanjem poklona izuzetno vrijednog lavljoj kraljici. Pitanje je što taj poklon predstavlja.

Nisu svi u Westerosu nesvjesni nadolazeće prijetnje onkraj Zida. No i za Jona Snowa, koji je svojim očima vidio vojsku mrtvih, to je sporedan problem, budući da se prvo mora pozabaviti problemima u svom dvorištu. Jer iako se Sansa opredijelila za Jona kao vođu, počeli su se pojavljivati prvi znakovi neslaganja unutar obitelji, koje bi uz intervenciju sveprisutnog Maloprstog, moglo postati ozbiljan problem za Jona. Možda je Sansino javno neslaganje s Jonovom odlukom u vezi sudbine pobunjenih kuća Karstark i Umber bilo neprimjereno. Ali Sansa je prikupila dovoljno iskustva u glavnom gradu, i to je ono što bi Jon trebao uvažiti. Također, Sansina podrška ima granice, a sudeći po modelima na koje se ugledala, Cersei i Maloprstog, ta podrška nije bezuvjetna.

Sansa nije jedini Stark koji traži svoje mjesto u ovom novom svijetu. Putujući na jug, nakon masakra u Blizancima, Arya nailazi na skupinu Lannisterovih vojnika gdje nas očekuje i cameo uloga Eda Sheerana. U nekim drugim vremenima, Arya bi ove vojnike eliminirala, vjerojatno na najbrutalniji mogući način. Ali to ovdje nije slučaj. Vrlo brzo postajemo svjesni da ovo nisu lavlji vojnici koje smo imali prilike vidjeti. Ovo su obični ljudi, poput Arye, ljudi koji imaju obitelj, koji imaju posao, kojima je rat ukrao djetinjstvo i dobar dio mladosti. Po prvi put nakon bjega iz Kraljevog grudobrana, Arya nije bjegunac, i sama je gospodar svoje sudbine. Na jedan kratki trenutak maska je pala, i ona je opet bezbrižna djevojčica, a podjele među kućama su zaboravljene. Neočekivan je ovo i dirljiv trenutak, koji je istovremeno veseli i žalosti, budući da je ova slika Arye, slika koja ubrzano blijedi, kako mlada strahovučica nastavlja svoju osvetničku misiju. Ali Westeros je okrutno mjesto, u kojem nema mjesta za malene bezbrižne djevojčice.

Da je Westeros okrutno mjesto, potvrđuje iduća scena, u kojoj Sandor Clegane, sada u pratnji Bratstva bez barjaka, na putu na Sjever, nailazi na napuštenu kolibu zametenu snijegom. Ali i na prošlost koju je želio zaboraviti. Ova koliba je mjesto gdje su u nekom prošlom životu, Psu i Aryi utočište ponudili otac i njegova kćer. Pažljivi gledatelji sjetiti će se da to nije dobro završilo, budući da je Pas iskoristio slabost dobročinitelja, i opljačkao njihovo srebro te ih time praktički osudio na smrt. Dok zakopava kosture smrznutih nesretnika, te se pokušava iskupiti za svoje grijehe, Sandor nam svima govori okrutnu istinu. Bogova i božanske pravde u Westerosu nema, jer da postoji, ovo dvoje ne bi bili mrtvi. A kao što možemo vidjeti zajedno sa Sandorom u Thorosovim plamenovima, Westeros je okrutno mjesto, i sa dolaskom Bijelih hodača, postati će samo okrutnije.

Ovu tragičnu i sumornu atmosferu nakratko prekida Samova edukacija u Citadeli. Sam je konačno u mjestu svojih snova. No realnost je bitno drugačija od njegovih očekivanja. Kao što brojni studenti mogu potvrditi, put do titule je težak i mukotrpan. Pohvala produkciji koji su uspjeli na način koji je istovremeno zabavan i žalostan prikazati monotonost Samovih poslova, koji su sve samo ne ono radi čega je došao na jug – da otkrije način kako pobijediti Noćnog kralja i vojsku mrtvih. Kad nakon razgovora sa arhimeštar Ebrosom (Jim Broadbent), postaje očito da neće stići ispuniti tu zadaću na vrijeme, Sam se odlučuje na nešto što ne smijete pokušavati u svojoj knjižnici. Krade knjigu (sada znate čemu su služili lanci u srednjem vijeku) iz zabranjenog odjela, i zajedno uz pomoć Gilly otkriva da je Stannis govorio istinu. Zmajev kamen, nekada sijelo kuće Targaryen, mjesto je gdje zmajskog stakla iliti opsidijana ima u izobilju. A iako Sam toga još nije svjestan, Zmajev kamen će uskoro dobiti novog stanara, na što ga podsjeća nesretni Jorah Mormont, koji je na sreću stigao na jedino mjesto gdje bi mogli izliječiti njegovu bolest, ali na nesreću čini se da to nije prioritet, sudeći po njegovu stanju i smještaju.

Što nas dovodi do veličanstvenog finala. Nakon godina iščekivanja, kraljica se vratila u Westeros! Ovdje se treba pohvaliti režisera Jeremya Podeswu za paralelu prikaza dolaska zmajske kraljice sa slikom koja prikazuje generala Washingtona tijekom njegovog prijelaza rijeke Delaware. Dostojanstvo, veličanstvenost, neprirodno svjetlo nebo, samo naglašava važnost trenutka koji dolazak Danyeris Targaryen ima za Westeros. Kao sjedište kuće Baratheon, Zmajev kamen smo već imali prilike vidjeti, ali samo dijelove, i to ili u mraku ili gustoj izmaglici. Poput Dany, sada i gledatelji imaju priliku po prvi puta vidjeti otočnu tvrđavu u punom sjaju. Cijela sekvenca dolaska je u potpunosti bez dijaloga, što samo pridodaje važnosti scene. Kamera prati Dany kako dotiče pijesak Westerosa, te nastavlja pratiti njen tihi ali monumentalni put do velike prijestolne dvorane gdje još možemo vidjeti duhove Stannisa Baratheona. Umjesto da sjedne na prijestolje, trenutak koji čeka od najranijeg djetinjstva, Dany i njena pratnja zaobilaze monumentalni tron i odlaze do već poznate dvorane s oslikanim stolom.

Ovo nije nestrpljiva i osvetoljubiva djevojka iz prijašnjih sezona. Dany koja je došla na Zmajev kamen je ozbiljna žena, svjesna svoje uloge i svoje misije. Žena koja je spremna preuzeti svoje obaveze i postati vladar kojeg Westeros očekuje.

Nagnuta nad stol, ta žena postavlja jednostavno pitanje…pitanje koje očekuje i njen namjesnik Tyrion, kao i gledatelji.

 „Shall we begin?“

Dame i gospodo, Kralj se vratio. Nakon šest sezona, Igra prijestolja okupila je sve ključne likove na jednom kontinentu, u jednoj narativi i krenula u svoju pretposljednju iteraciju u kojoj će ulozi biti veći nego ikada prije. Zima je stigla, i kraj dolazi.

Dodatne opservacije:

• Postavlja se pitanje kakav je to Euronov poklon Cersei. Budući da su u sceni s muralom spomenuti Ellaria i pješčane zmije (ali ne i prikazani, mada je to možda i bolje), moglo bi se dogoditi da ih uskoro vidimo, ali u Kraljevom grudobranu. No poklon bi mogao biti i određeni mistični artefakt koji se spominje u knjigama.
• Sansa je u proteklim sezonama nakupila iskustva te bi Jon trebao poslušati njene savjete. Posebno dobar savjet bio je da ne ponavlja greške Neda i Robba Starka koje je brzopletost i čast poslala u prerani grob i umalo uništila kuću Stark. No s druge strane, Sansa ne bi smjela zaboraviti da je upravo nerazumijevanje za kompromis i milost, završilo pogubljenjem Karstarka i zapečatilo sudbinu njenog brata. Debata između (polu)braće Stark nema pravog pobjednika.
• Očekivano, Lyanna Mormont imala je svoj trenutak. No nadamo se da će je scenaristi koristiti u malim dozama, jer ljepota njenog lika je u reakcijama u pravom trenutku, a ne internet memeovima.
• Nakon drugog gledanja i malo istraživanja po internetu čini se da je Ed Sheeranova pjesma o Tyrionu i Shae.
• Istočna stražarnica pored mora, mjesto gdje Zid dotiče more, mjesto je koje vidi Sandor u Thorosovim plamenovima. To je također mjesto gdje je Jon poslao Tormunda i njegove Divljake da uspostave stražu.
• Arhimeštar Ebrose je dao Samu, a i gledateljima zanimljivu perspektivu sa strane Citadele. A to je važnost povjesti i povjesničara, koji vođenjem kronike svega što se dogodilo obogaćuju i daju novu dimenziju svakodnevnici i postojanju stanovnika Westerosa. No njegova vjera u Zid je bojimo se malo prevelika.
• Ovo je prvi put da je serija prikazala geografsku perspektivu i Winterfella i Dragonstonea. Očito je da je budžet za vizualne efekte praktički neograničen.
• Što mislite o Euronovom soft rebootu. Glumac je ostao isti, ali njegov je izgled i ponašanje promijenjeno tako da izgleda opasnije i bliže liku iz knjige (iako nažalost i dalje fali njegov povez za oko). Jedino čega se bojimo je podređivanje liku Cersei, budući da je svrha njegova postojanja čini se biti jedini saveznik Lannisterima.
• Jedini problem koji imamo s epizodom je Jaimeva reakcija na Tommenovo samoubojstvo. Budući da Cersei nije pokazala nikakvo žaljenje, već naprotiv bijes zbog navodne sinove izdaje, Jaimeova reakcija je prilično mlaka i nedovoljna s obzirom kako je prikazan u prošlim sezonama. Moguće je da ne zna sve detalje, budući da glasine navode njegovu pobunu protiv sestre u kasnijim epizodama.
• Jedan od najvećih izazova za seriju je osjećaj za prolazak vremena. Podeswa je problem riješio na zanimljiv način, kroz montažu Samovih monotonih poslova, dajući gledateljima dojam prolaza tjedana, a možda i mjeseca. Također, za izvršenje svoga plana Arya je trebala glumiti staroga Freya najmanje nekoliko dana, ako ne i tjedana. A sumnjamo da koliko god Cersei tonula u ludilo, i koliko god okrivljavala Tommena za njegovu sudbinu, vjerojatno je prošlo neko vrijeme od ceremonije pokopa do trenutka u kojem je dopustila Euronu da iznese svoju ponudu.
• Sudeći po najavi iduće epizode, spremite se reunion u Riječnim krajevima. Čitatelji će znati o čemu govorimo, a za sve ostale besplatni savjet Inverzije: Pripremite maramice.