Inverzija Science fiction and fantasy news website
Nekoć davno, prije serija Westworld, Lost, Buffy the Vampire Slayer, X Files… Bio je Twin Peaks.
Početkom 1990ih, američkim su TV krajolikom dominirali mlitavi obiteljski sitcomovi i klišeizirane serije o liječnicima, policajcima ili odvjetnicima. U takvom okružju, ekscentrična je serija Davida Lyncha i Marka Frosta pomaknula granice toga što televizija smije i može. Twin Peaks je od svoje publike zahtijevao strpljenje, pažnju i smisao za humor – nerijetko na vlastiti račun. S ovom serijom započelo je suvremeno zlatno doba televizije.
Twin Peaks počinje ubojstvom Laure Palmer (Sheryl Lee), lokalne ljepotice u ruralnom mjestašcu negdje na američkom sjeverozapadu. Dok Laurina obitelj, prijatelji i susjedi šokirano reagiraju na njezinu smrt, organi reda i mira na čelu s federalnim agentom Daleom Cooperom (Kyle MacLachlan) započinju istragu. No ovako šturi opis ne može dočarati veličanstveno ludilo ove serije. Dobar dio populacije Twin Peaksa čine čudaci a “normalni” ljudi nerijetko izgledaju kao da su ispali iz kakvog niskobudžetnog filma iz 1950ih. Tu su i natprirodne sile skrivene u šumi a čiji je zli utjecaj, personificiran u demonskom entitetu prozaičnog imena Bob (Frank Silva), i doveo do Laurine smrti.
Premijerno prikazana u travnju 1990. godine, Twin Peaks je nakon osam epizoda prve sezone postala jedna od najgledanijih serija u Americi. Druga sezona je uslijedila u jesen iste godine no gledanost je dramatično pala. Zašto? Dok se TV publika pitala tko je zaista ubio Lauru Palmer, Lynch i Frost zapravo nikad nisu imali namjeru riješiti tu misteriju. Njihova je želja bila izgraditi mitologiju u kojoj se mračni odraz malomišćanske Amerike miješao s parodiranjem TV sapunica i užasom noćne more. Jednom kada je Laurin ubojica razotkriven, ni publika ni autori Twin Peaks nisu više znali što raditi s ovom serijom. Twin Peaks je zatim neslavno otkazan u lipnju 1991. godine.
1992. Lynch je režirao Twin Peaks: Fire Walk with Me. Ovaj je film zbunio i razočarao sve one koji su se nadali nastavku radnje iz serije. Umjesto toga, gledatelji su dobili… pa, dobili su film čovjeka koji je režirao filmove poput Blue Velvet ili Lost Highway. Kroz desetljeća se pričalo o tome kako će se Lynch vratiti projektu koji ga je učinio poznatim široj javnosti. A onda je Showtime objavio kako će producirati treću sezonu serije pod nazivom Twin Peaks: The Return. Za to su pridobili Frosta i Lyncha (koji su prestali surađivati ubrzo nakon otkazivanja originalne serije), većinu sada već ostarjelih glumaca iz originala te apsurdno dugu listu poznatih glumaca u sporednim ulogama. Pa su tako tu Jim Belushi, Michael Cera, Laura Dern, Robert Forster, Ashley Judd, Jennifer Jason Leigh, Tim Roth, Amanda Seyfried, Tom Sizemore, Naomi Watts i mnogi drugi.
“Pa dobro čovječe”, sad već viču u zadnjim redovima, “reci nam već jednom kakva je ova sezona serije Twin Peaks?!” Dopustite da vam odgovorim protupitanjem. Da li volite filmove Davida Lyncha? Jer ako ne podnosite Lynchev usporen tempo, nadrealni ton, morbidno ludilo i mrtvački ozbiljan iščašeni humor… ovo nije serija za vas.
Naslov Twin Peaks: The Return je osobito prikladan jer se uglavnom koncentrira na povratak Dalea Coopera, dobronamjernog agenta FBI-a s manirima vanzemaljca kojemu – spoiler za četvrt stoljeća staru seriju – je demon Bob ukrao tijelo i zatočio njegovu dušu u jezivoj dimenziji crvenih zastora i lakiranih parketa. 25 godina kasnije, ispunjava se proročanstvo Laure Palmer o tome kako će se ona i Cooper ponovo sresti. Time započinje njegova odiseja ne samo kroz svijet noćnih mora već i kroz stvarnost u kojoj Cooper pokušava povratiti kontrolu nad vlastitim tijelom. Za to vrijeme, njegov zli brat blizanac duge masne kose putuje Amerikom ostavljajući za sobom smrt i strah.
Dok je originalni Twin Peaks bio laserski fokusiran na mikrokozmos jednog mjesta, Twin Peaks: The Return putuje čitavom Amerikom. Pa tako imamo misterioznu staklenu kutiju u New Yorku, groteskno ubojstvo u Južnoj Dakoti i mafijaše u Las Vegasu. Radnja se sastoji od niza bizarnih scena i situacija za koje, nakon pet odgledanih epizoda, tek trebamo vidjeti kako su – i da li uopće – međusobno povezane. Znate kako to već ide sa Lynchem. Tu i tamo svratimo u Twin Peaks koji se, u svom tom užasu, čini oazom simpatične ekscentričnosti. Tu saznajemo kako je Havajima opsjednuti Dr. Lawrence Jacoby (Russ Tamblyn) postao ludi pustinjak u kamp kućici, dok su Andy i Lucy Brennan (Harry Goaz i Kimmy Robertson) sada u braku i imaju sina kakvog bi samo oni mogli proizvesti. Frost i Lynch se pritom ne libe izrugivati na račun vlastitih likova i publike kojoj su ovi prirasli srcu.
Ako je Twin Peaks 1991. provocirao TV publiku, Twin Peaks: The Return je izazov za ljubitelje originalne serije. Lynch je u jednom trenutku zaprijetio odlaskom sa snimanja ako mu se ne da potpuna kreativna kontrola. Dobio ju je, a rezultat je beskompromisna vizija koja se neće svidjeti svakome. Ne pišem to zato jer se Lynch vraća motivima korupcije i skrivene truleži u američkom snu kojima je opsjednut kroz dobar dio svog opusa. Ne pišem to niti zbog uznemirujućih scena nasilja nad ženama, što je tema o kojoj bi se mogao napisati čitav jedan članak. Pišem to ponajprije zbog beskrajno usporenog tempa serije koje će testirati strpljenje svih osim najvećih ljubitelja autorova lika i djela. Vidio sam kako ljudi po internetu pišu da planiraju pogledati svih 18 epizoda u komadu. Ne bih to preporučio nikome jer će vjerojatno nakon tri/četiri epizode izgubiti strpljenje razočarani manjkom razvoja radnje. Što bi bilo šteta jer su, svaka za sebe, pojedine scene zbilja fantastične.
Teško mi je sažeti dojam novim Twin Peaksom. U doba filmske hiper-komercijalizacije, ima nešto osvježavajuće u autorskoj viziji koja se ne boji otuđiti vlastitu publiku. Iako sam i sam nestrpljiv zbog sporog tempa serije, gledam ju i dalje, fasciniran. Zanima me kuda će nas Lynch odvesti. Zanima me postoji li iza svog tog ludila nekakva logika, pa makar to bila logika snova. Ni ne sumnjam kako će Twin Peaks: The Return podijeliti svoju publiku, a još uvijek ne znam ni na kojoj strani rasprave ću se naći jednom kada serija bude privedena kraju.
U svojoj zbirci eseja o hororu Danse Macabre, Stephen King povlači paralelu između humora i horora. Oboje se baziraju na gomilanju napetosti i nerijetko grotesknim situacijama. Pritom je razlika samo u posljedicama: čovjek koji se posklizne na bananu može pasti ili na stražnjicu ili pod vlak. Twin Peaks je serija koja je uvijek balansirala na rubu između komedije i strave. Twin Peaks: The Return nastavlja tu tradiciju neobičnog, apsurdnog, mračnog humora koji bi se dobro uklopio u drame Samuela Becketta. Nakon odgledanih pet epizoda, Twin Peaks: The Return se čini kao ogroman vic. No na čiji račun? Publike, ljubitelja serije ili njezinih tvoraca? Možda ćemo to saznati u posljednjoj epizodi. No, ne bi me iznenadilo ako punchline bude da punchline ne postoji.
