“Rick and Morty” su se vratili (barem na kratko) u velikom stilu

 

U svoje dvije sezone “Rick and Morty” je postala kultna SF serija. Možda je na prvu izgledalo kao da je riječ o animiranoj parodiji Povratka u budućnost, ali uskoro je bilo jasno da je u pitanju nešto puno ozbiljnije od toga. Taj crtić, naime, usprkos humoru – nije parodija. To je ozbiljna, maštovita priča koja nekako uz sve to uspjeva biti i istinski urnebesna. Zato nije čudno da ljudi već neko vrijeme manijakalno iščekuju treću sezonu koja nikako da dođe.

E pa to čekanje je gotovo (donekle), zato jer Rick i Morty se vratili (donekle), na prvi april, sigurno samo zato da bi luđaci iza tog crtića mogli reći da su stavili novu epizodu koju većina ljudi nije odmah pogledala samo zato jer nisu mislili da je to istina. Na taj način napravili su najbolju moguću prvoaprilsku šalu. Dodatak toj okrutnoj šali je činjenica da je prva epizoda došla puno prije ostatka koji ćemo morati čekati do ljeta. To je to, dobili smo komadić i sad možemo nastaviti patiti. Justin Roiland i Dan Harmon su jednostavno tako zli.

No ako ništa drugo, barem smo dobili komadić koji je toliko dobar da epizoda čak i nakon nekoliko gledanja ne uspijeva dosaditi. Tako je barem meni. Gotovo svaki kadar vrvi hrpom detalja i zapravo se pitam ako je na prvo gledanje uopće moguće pohvatati sve. To vrijedi i iz narativnog aspekta, pošto sam prvi put nemalo puta zasuzio oči u očajnom ‘Koji vrag se to dogodilo?’ refleksu, zbog čega sam pak propustio sljedećih nekoliko trenutaka i tako dalje. U mom je slučaju drugo gledanje bila nužnost.

„The Rickshank Redemption“ počinje tamo gdje je druga sezona završila. Rick je u galaktičkom zatvoru, a Morty pokušava prihvatiti činjenicu da su njegove avanture gotove, za što isključivo krivi Ricka koji, eto, ima tendenciju napuštati ljude. Ne pomaže činjenica da je Zemlju prisvojila galaktička federacija koja ljude uredno šopa tabletama i placebo promocijama na poslovima na kojima se i mogu zaraditi samo tablete. Ricka nema i sve je otišlo kvragu.

Rick stvarno ima tendenciju napuštati ljude, ali trenutno to nije njegov plan i, kao što se može zaključiti iz naslova, ostatak epizode posvećen je bizarno kompleksnom bježanju iz zatvora koji uključuje manipulaciju stroja za digitalnu rekreaciju uma, savez Rickova iz svih dimenzija i Szechuan sauce, umak koji je McDonalds prodavao 1998. godine u sklopu marketinga filma „Mulan“.

Razina apsurda je toliko visoka da povremeno stigne do Thomas Pynchon razine, što je uvijek dobra stvar.

Što se tiče nečega što bi se moglo nazvati zamjerkom ili kritikom, nije da toga baš ima. Jedina bi možda bila ta da je materijal toliko zgusnut da je ova 22 minute dugačka epizoda slobodno mogla biti film, ili barem nekakav duplo duži specijal. S druge strane, barem smo dobili epizodu koja ne troši ni sekunde i možda je upravo to ono što je čini tako dobrom.

U to malo vremena što imaju uspjeli su nabacat i brdo referenca na prijašnje epizode, tako imamo iskopavanje Rickovog leša iz dvorišta, što je bila jedna od boljih fora iz prijašnjih sezona, i povratak Cronenberg svemiru gdje nakon jako dugo vremena vidimo likove s kojima je serija i počela. E, taj dio je možda malo problematičan, čisto zato što iskreno mislim da je to mogla biti zasebna epizoda. Ovako smo dobili otprilike dvije minute za njih prije nego je epizoda histerično nastavila dalje.

Je li to dobro ili loše u biti ovisi o sljedećim epizodama. To što ja neku ideju smatram genijalnom, ne znači da to misle i Justin i Dan, njima je možda to tek usputna šala kojom se ne treba previše zamarati. Ako je slučaj ovo drugo, to znači da ta dvojica manijaka spremaju nešto još luđe. Ipak, u posljednjih par komadića Rickovog psihopatskog monologa najavili su kako će ovo biti najmračnija sezona za sada.

U biti je trenutno teško zaključiti išta. Jedino što znamo je da uskoro dobivamo još Ricka i Mortya i da je treća sezona počela fantastično. Meni dosta.

O i da, ona post-credits scena… Uf.