Recenzija romana “Hladna magija” Kate Elliott

 

Hladna magija. Hladni rat, ali na fantasy način

Kate Elliott je u jednoj rečenici sročila i vizualizirala cjelokupni univerzum svoje trilogije. Prema njezinim riječima to je: “Afro-keltska post-romanska icepunk regentska (predviktorijansko razdoblje u Engleskoj) fantasy pustolovina s letećim brodovima, feničkim špijunima, inteligentnim potomcima troodoona, i tračkom steampunka gdje se plinske svjetiljke mogu lako prigušiti dodirom moćnog hladnog maga…”

Kate Elliott je, ukoliko niste znali, nom de plume književnice Alis A. Rasmussen u književnom svijetu, a ona se, ukoliko je niste dosad imali prilike susresti, kreće u književnom miljeu SF-a i fantasyja. Iza sebe ima pozamašan opus raznih serija romana i trilogija, a predmet ove recenzije dotični Spiritwalker odnosno Duhoput (prema prijevodu Marka Fančovića) posljednji je u nizu objavljenih serijala. Trenutno je pred izdavanjem njezinog prvijenca u svijetu young-adult literature “Court of fives”, a na putu je i nova trilogija “Black wolves”. Ukoliko ste jedan (ili jedna) od fanova spekulativne fikcije, volite drske heroine i pohodite conove, sigurno vam nije promakla i Kateina posjeta ovogodišnjem Sferakonu.

 

Mačkice i pčelice u ledenoj oluji

Junakinje ovog romana su Feničanke Catherine “Cat” Hassi Baharal i njezina rođakinje Beatrice “Bee” Hassi Baharal, dvije tamnopute djeve u dvadesetoj čiji će se mirni studentski život, sanjarenje o izgubljenoj obitelji i naočitim momcima stubokom promijeniti u jednom ključnom momentu. Hladni mag Andevai Diarisso Haranwy jedne će noći doći zahtijevati ruku najstarije od kuće Hassi Baharal i vezati je magičnim bračnim ugovorom kako je bilo obećano godinama prije. Cat tako kreće prema kući omrznutih hladnih magova Četiri mjeseca u društvu nesuđenog supruga koji je oličenje arogancije. Kad konačno dolaze do glavnog maga kuće, manse, on otkriva da Cat uopće nema krvi Hassi Baharal i da je pod hitno treba ubiti kako bi se na vrijeme stigao izmijeniti ugovor. No, kako je Cat (navodno) potomak drevnih i poduzetnih Feničana, odnosno Kena’nija, prirodnih špijuna i boraca; ona bježi i ne osvrće se!

Ono što slijedi je očajnički bijeg, sudbonosni susreti, promjene karaktera, magične eskapade, otkrivenja svih mogućih vrsta te sukob starog svijeta i novog koji je u nastajanju. Vladajući sustav Duhoputa je feudalni, gdje s jedne strane postoje tiranski knezovi koji svoje podanike drže u siromaštvu i konstantnom izrabljivanju, a s druge strane su kao oprečna sila tom sustavu hladnomagovske kuće koje drže tiranske knezove pod kontrolom. Kako je sa dolaskom sjevernoameričkih troodoona na stari kontinent stigla i tehnologija i industrija, naravno da plemstvo u tome vidi izlaz iz ovisničkog položaja naspram hladnih magova. Hladni magovi se opiru svakom tehnološkom napretku jer on, kako oni to postavljaju, uništavaju tajni dvor. A vjerojatno je jednim dijelom to povezano i sa strahom od gubitka prevlasti i sveukupne moći magova. Treća strana su radikali, skupina koja pokušava svrgnuti aristokratski sustav i vladare postaviti prema izboru naroda. Priliku za to vide u velikom iberskom vojskovođi Camjiati koji je prije nekog vremena izazvao uništenje diljem starog kontinenta, i njegovom zakoniku kojeg je htio provesti kad dođe na vlast. Camjiata je oličenje jednog drugog hrabrog vojskovođe koji je također htio osvojiti cijeli svijet, a to je Napoleon. I Camjiata je poput njega bio zatočena nakon zarobljavanja na jednom mediteranskom otočiću.

Hladna magija je i dobar predstavnik ženskog pisma, proze ženske autorice koja ispisuje stranice priče iz aspekta ženskih likova. Budući da je ovo razdoblje početkom 19. stoljeća gdje je jedna od posljedica industrijske revolucije bila pokret sufražetkinja teško je izbjeći usporedbe glavnih junakinja koje odišu samostalnošću i buntovništvom sa zajedničkim karakteristikama te skupine. Iako se glavna junakinja Cat odlučila prihvatiti prisilni brak, nije se zapravo slagala s muževim stavom i praktički je pobjegla. Dakako, bojala se za vlastiti život, no istovremeno se svim silama borila za slobodu. Cat i Bee su praktički još djevojke na putu da postanu žene, i svi ti izazovi pomoći će im da sazriju. I jedna i drugi sadržavaju određeni prkos i drskost naspram svega, no sve je to faza u odrastanju i sazrijevanju.

 

Icepunk, baby

Već je sama Kate na početku napomenula da je u pitanju svojevrsni steampunk-icepunk roman smješten u 19. stoljeće paralelne Zemlje. Tračak steampunka je tu, kako i sama autorica kaže, s tehnologijom zračnih brodova i tekovinama industrijske revolucije. Icepunk stoga što pokretačka snaga ovog univerzuma nisu anakroni parni izumi, već je to uglavnom hladna magija. I dodatno je to svijet okružen ledom u kojem na starom kontinentu prebivaju potomci Afrikanaca i Kelta, gdje su Rimljani i Feničani ostavili puno veći trag nego je to u stvarnom svijetu. Rimsko carstvo opstalo je puno dulje, sve do 1.000. godine, i mnoga njihova dostignuća njegovala su nakon njih. Kasnije pojava neke nadnaravne pošasti iznjedrila je veliku migraciju afričkog naroda na sjever Europe, što je opet kasnije imalo za posljedicu spajanje afričkog ljudstva, kulture i religije s ljudima, kulturom i religijom Kelta. Amerika je također otkrivena i uspostavljene su kolonije, posebno Ekspedicija na Antilima. A i otkriveni su američki domoroci, trolovi iliti inteligentni potomci troodoona. Samo da spomenem da su troodooni, inače rod relativno malenih dinosaura nalik pticama iz perioda kasne krede, otkrivenih u stvarnom svijetu na području Sjeverne Amerike. Što jako odudara od klasičnog prikaza trolova, jer trolovi mitološki gledano nisu imali krijeste niti izgledali kao pticoliki dinosauri. A i pretežno su nastavali nordijski folklor, ne sjevernoamerički. U romanu je trenutno u tijeku industrijska revolucija, a potpomognuta je tehnologijom inteligentnim trolova sa sjevera Amerike.

Današnje najveće svjetske religije, judeo-kršćanska ili islam, zapravo u romanu i ne postoje, spominju se uglavnom afro-keltske izvedenice njihovih afričkih i keltskih religija (druidizam) i feničanska drevna religija. Posebice fenička majka boginja Tanit. Veći dio radnje odigrava se u gradu Adurnamu, geografski smještenom na jugu kvazi Velike Britanije. Spomenimo samo za sve vas koji nisu na satu povijesti pratili koje boje kože su bili drevni Feničani, da su bili tamnoputi! A takve su i naše junakinje. I iako se nigdje egzaktno ne spominje boja njihove kože, barem ja to nisam primijetio, po netu možete naći ilustracije koje ne ostavljaju mjesta sumnji. Spominje se također da su današnji stanovnici potomci miješanja afričkih naroda i europskih Kelta, pa se može razumno pretpostaviti da su prilično tamnoputi. Ovo je lijepa prilika za sve one (pritom poglavito mislim na Amerikance) koji se uvijek žale na premalu zastupljenost etničkih grupa ili predstavnika crne boje kože.

Elliottičin univerzum začuđujuće je bogat svijet nastanjen raznim nadnaravnim elementima i kompleksne strukture prostor-vremena. Autorica u svom tekstu ispoljava neku prirodnu naklonost magičnome/duhovnom, što se odražava i na samu priču. Nerijetko se junakinje nađu u nekoj nevolji ili pogibelji da bi se zatim spasile nekim nadnaravnim preokretom. Jer osim stvarnog svijet postoji i svijet duhova, te neka zagonetna ravan što se naziva snom zmajeva. Različite vrste mogu prelaziti te stvarnosti s više ili manje problema. Tu su Lovci, hladni magovi, erui, djeliw, mačke – stanovnici svijeta duhova, zmajevi, “trolovi” koji to nisu, knezovi, Feničani, iberski vojskovođe, vidovnjaci, magična stvorenja i mnogi drugi.

Elliottica je nakon što je trilogiju Duhoput uspješno privela kraju, i potaknuta brojnim fanovskim aktovima napisala kraću priču “The secret journal of Beatrice Hassi Barahal” ispričanu s aspekta sporedne junakinje Bee i upotpunila je vrlo vjernim ilustracijama likova. Ukoliko loše vizualizirate i željeli bi vidjeti kako zapravo izgledaju protagonisti(ce) romana i “trolovi”, bacite oko na sljedeću stranicu. Ono što nerado spominjem i što nikako ne volim kod čitanja, a što sam susreo u zaista prevelikim količinama u Lumenovom izdanju jesu – tipfeleri. Jednostavno ih je previše za moj ukus i rado bih da se još malo više pažnje posveti tome. Uostalom, zato postoje lektori.

Hladna magija nikako nije klasični fantasy i nije baš krojen po mojem osobnom ukusu ili preferencijama, više bi se vjerujem dopao obožavateljicama chick-lit romančića ili ženskog pisma. Glavne junakinje Catherine Hassi Baharal i njezina rođakinje Bee bez problema bi upale u žanr romantičnih viktorijanskih romana s nadnaravnim elementima (ukoliko postoji taj žanr). Onaj drski, pustolovni stav heroina podržavam, no emotivno-romantičnu stranu viktorijanskih djevojaka koje tek sazrijevaju, a misle da znaju sve na svijetu, izbjegavam u štivu koje čitam. No, svaki proizvod i knjiga dolazi do svog tipa čitatelja koji zna cijeniti i voli čitati upravo ovakav tip priča. Kao što vidite prema priloženom osvrtu, roman sam opsežno prečitavao i našao gomilu zanimljivih stvari, što svakako ide u prilog romanu. Autorica ispočetka možda malo previše odugovlači s otkrivanjem nekih esencijalnih motiva priča, i ostavlja nas u blagoj nedoumici u kojem smjeru zapravo idu narativne linije i zašto su likovi pobogu tako drski i arogantni i zagonetni od početka od kraja. Svi likovi imaju neka druga lica, neka tajna porijekla i tajanstvenu prošlost, da ponekad to konstantno stanje neznanja zna biti iritantno. Hladna magija je ujedno i priča o iskupljenju, sudbini, i odrastanju, kako u duhovnom tako i u fizičkom smislu.

No, neću više ni časka časiti, nego vam poželjeti dobro čitanje romana ukoliko vam dopadne ruke. I kako je ovo icepunk pustolovina, red bi bio i da završimo s glavnom krilaticom romana:

Povijest svijeta započinje u ledu, i završit će u ledu…