Recenzija romana “Prokletstvo Chaliona” Lois McMaster Bujold

Priprema je pola posla, povijest je najbolja inspiracija

Iako bježim od fantasya kao vrag od tamjana, jer je svaka knjiga gotovo na isti kalup, Prokletstvo je bilo prokleto dobro štivo. Postoji razlika kada se čita priča smještena u začudni novi svijet, s ozbiljnim likovima i ozbiljnim situacijama; gotovo predodređena za publiku stariju od dvadeset i kusur godina (možda i stariju), koja je nekada čula ili čitala o kraljevstvu Leon na prostoru današnjeg Portugala i jasno može vidjeti nadogradnju svih povijesnih događaja koje su pratile to Carstvo; i fantasya koji je nabuban mačevima, patuljcima, konjima i magijom i koji ne može ponuditi ništa više od sklapanja knjige nakon stotinjak stranica i prodavanje iste u bescjenje.

Chalion je fantasy za odrasle u pravom smislu tog pojma i preporučio bih ga svakome tko voli ozbiljne priče, dvorska previranja, spletke, politiku te ono malo magije i demona zbog kojega se knjiga i izdvaja u žanrovsku literaturu.

Fokus romana na jednom liku

Možemo definirati Chalion kao životni put jednog lika – glavnog junaka Cazarila – koji od bijede, siromaštva, fizičke propasti i svega ostalog, poštenjem, odanošću i svim tim karakteristikama koje bi trebale krasiti pravog vojnika, traži svoje mjesto pod suncem i pokušava izravnati neke davne neplaćene račune. Bujoldica nam daje na kapaljku objašnjenje tko je Cazaril bio ranije, no, splet okolnosti jasno ocrtava njegovu slavnu prošlost, te političke igre koje su ga devetnaest mjeseci poslale u ropstvo. Carstvo treba održavati te se mora prijestolonasljednika odgojiti u duhu vođe i naučiti ga svemu što će mu pomoći u vladavini; kraljeve kćeri moraju se dobro udati kako bi se udružilo kraljevstva i ojačalo Chalionove granice… Sve to bit će nemoguće ako se ne riješi prokletstvo koje obavija sve krvne nasljednike i koje poput giljotine visi na glavama onih koji trebaju doći na prijestolje. Sveti ljudi čuvaju vladare, svojim magijskim vradžbinama održavaju na životu kraljevstvo i iz sjene vuku poteze za koje određen broj plemića misle da su krivi, protiv carstva te i oni kreću u protuudar pokušavajući svojim manipulacijama unijeti nestabilnost u carstvo i preuzeti vlast. No, Cazaril, vođen poštenjem, odanošću i časti, pokušava kročiti u magijski svijet kako bi spasio one kojima služi, ne obazirući se na sebe i svoje dobro, te ne sluteći što će mu takva žrtva podariti, hvata se u koštac s najmračnijim neprijateljem ikada – smrti i demonom smrti – kako bi Chalionu donio mir i poništio prokletstvo koje uništava kraljevstvo godinama.

Linearna radnja i kako treba raditi pripremu za drugu knjigu

Postoji vrlo suptilan humor u opisima likova i jasno se može primijetiti stil na koji smo naviknuli u Milesu Vorkosiganu. Glavni likovi su istesani do savršenstva, te nakon dvjestotinjak stranica jednostavno možete predvidjeti reakcije pojedinih aktera. Ostali likovi su plastični, duhovi i Bujold se ne bavi njima već ih koristi kao podlogu za priču, poneki dijalog ili situaciju u kojoj razjašnjava nešto važno za glavnu nit radnje. Radnja teče poprilično brzo, ponekad zastrani u objašnjenja koja kasnije nemaju baš veze s radnjom, ali možda će se povezati s ostale dvije knjige iz serijala, pa neću davati prijeke sudove. No, da je Chalion kraći za stotinjak stranica, bio bi korak do savršenstva.

Fantastični elementi priče utkani su u roman vrlo pažljivo, bez nametljivosti ili agresije, pa sve magijske začudnosti djeluju potpuno prirodno, likovi su na njih naviknuli, a sama božanstva, religija i religijski obredi izvedeni su vrlo maštovito, ali opet jasno i precizno.

Mnogi će prigovoriti na linearnu radnju romana i kako sve o Chalionu doznajemo kroz Cazarila i njegove stavove, no, svijet je poprilično zapleten i napravljen je dobar temelj za sljedeći roman za koji gotovo svi govore da je najbolji fantasy roman ikada napisan. Dobio je, naime, sve važnije žanrovske nagrade.

Na kraju mogu zaključiti da je Prokletstvo vrlo dobar roman koji u sebi ima sve ono što ljubitelji dobre literature traže od romana. Ljubitelji žešćeg fantasya bit će razočarani jer Bujold svijet stvara na temeljima istinite tradicije i vrlo sliči ovome kojega poznajemo, pa nema fantastičnih bravura u obliku vilenjaka, neprirodnih likova ili čuda koja se dogode sama po sebi. Roman me nije oduševio, nije me izbacio iz sjedala i ostavio me zamišljenog nakon pročitanog; ali bilo je to ugodno druženje i pametno provedeno vrijeme; odlično pripovijedanje i rečenične konstrukcije, pa sam neke rečenice čitao i nekoliko puta te sa svakom novom rečenicom uzdizao Bujoldicu na nekoj zamišljenoj ljestvici. Svakako, ne bih mogao uživati u ovom izvrsnom literarnom čudu da prijevod nije bio na visini, i moram naglasiti da je prijevod zaista izvrstan: tečan, ritmičan, savršen. Stoga, ljubitelji fantasya i oni koji će tek to postati, uzmite Prokletstvo Chaliona u ruke i krenite na putovanje već danas.