Bez obzira što mislili o kvaliteti Divlje ceste, činjenica je da snimiti takav film, na lokaciji i uz upotrebu stvarne skalamerije nije nimalo jednostavno. Millerova odluka da koristi što manje računalne efekte, oslanjajući se što je više moguće na stvarne eksplozije i vještinu kaskadera zahtjevala je od cjelokupne produkcije angažman na vrlo visokom nivou. Iz gotovo svakog komada ovih snimaka vidi se koliko je potrebno organizacije, kontrole i sigurnosnih mjera da bi se dobio tek djelić filmske magije. Da o zahtjevima prema glumcima i ne pričamo. Skakanja, bacanja i kotrljanja u pustinji dovoljno su iscrpljiva da ne čudi što je Charlize Theron u jednom od intervjua izjavila da nije sigurna da bi se vratila ulozi Furiose. Čak je i Rosie Huntington-Whiteley rekla da za razliku od snimanja Transformera kada se nakon posla vraćala u hotel (koji ima spa i poslugu sobu), ovdje u afričkoj pustinji, ah, ostaje se u pustinji, na lokaciji bez luksuza bilo kakve vrste.
Iako ponešto od prikazanog materijala razbija filmsku čaroliju jer je očigledno da su neke željene scene neizvedive u pokretu ili općenito u stvarnosti (naročito ono ljuljanje na štangama), skidamo kapu za svakog pojedinog sudionika u produkciji Divlje ceste. Raditi na ovako zahtjevnom filmu zasigurno traži od osobe maksimalan trud, što se jasno vidi u ovih 18 minuta sirove snimke.
Osim snimke bacite pogled i na primjere u kojima se jasno može vidjeti u kojoj mjeri su zapravo korišteni računalno generirani efekti u filmu.