The Terror – horor i jeza ledene pustoši

1845. godine engleski je pomorac Sir John Franklin zaplovio prema Arktiku brodovima Erebus i Terror u pokušaju da pronađe Sjeverozapadni prolaz koji povezuje Atlantik i Pacifik. Brodovi i njihova posada se nikada nisu vratili kući. Četvrt stoljeća su pomorci s obje strane Atlantskog oceana pokušavali pronaći nestale brodove. Umjesto toga su otkrili mumificirana tijela mornara pokopanih u čamcima s puškama i porculanom te prikupili svjedočanstva lokalnih plemena o ludilu i kanibalizmu posade koja je tri godine bila zarobljena u ledu.

2007. američki je SF pisac Dan Simmons – najpoznatiji po svom SF romanu Hyperion – napisao The Terror, povijesni horor roman nadahnut jezivom sudbinom Franklinove ekspedicije. Pritom se Simmons nije zadržao samo na detaljima stvarne tragedije rekonstruirane na temelju 150 godina istraživanja, već je začinio priču i natprirodnim elementima. U njegovom romanu, posade dvaju brodova nisu samo žrtve tragičnog spleta okolnosti, već su i lovina natprirodnog polarnog stvorenja koje ih ubija jednog po jednog.

Kada sam čuo kako će AMC – TV kuća zaslužna za seriju Mad Men – ekranizirati ovaj roman u mini-seriju, bio sam oduševljen. Dan Simmons mi jako varira kvalitetom od knjige do knjige, ali The Terror mi je možda njegov najbolji roman nakon Hyperiona. Drago mi je što mogu reći kako je ovo jedna od rijetkih ekranizacija koja kvalitetom doseže knjigu na kojoj se temelji.

No, to ne znači da je The Terror laka i ugodna serija za gledanje.

Serija započinje podatkom kako nijedan član posade nije preživio Franklinovu ekspediciju čime efektivno spoila samu sebe. Nakon tog upozorenja, sve što vidimo ostavlja skoro pa nepodnošljiv dojam kao da gledamo usporenu snimku prometne nesreće. Jer, sjeme ove katastrofe posijano je prije nego što je ekspedicija uopće napustila Britaniju. Pritom ne mogu dovoljno nahvaliti scenarij i glumačke izvedbe. Naime, u seriji o oholosti europskih istraživača suočenih s okolišem o kojem znaju malo ili ništa, bilo bi i više nego lagano pretvoriti likove u viktorijanske karikature pune licemjerja i predrasuda. Umjesto toga, scenarij i glumci nam uspijevaju predstaviti likove kao ljude koji žive i rade okruženi nemilosrdnim i skoro pa nezemaljskim krajolikom.

Kapetan Sir John Franklin (Ciarán Hinds – Rome) popularan je kod posade i oficira, no njegov zarazni optimizam krije očaj ostarjelog pomorca kojemu je ova ekspedicija posljednja prilika da se dokaže svijetu. Kapetan Crozier (Jared Harris – Mad Men) mudar je ali i ogorčeni pomorac koji svoju depresiju utapa u alkoholu. Zapovjednik Fitzjames (Tobias Menzies – Rome), je sposoban ali i arogantan. Cornelius Hickey (Adam Nagaitis – Houdini & Doyle) je naizgled nebitni član posade kojeg će Arktik razotkriti kao čudovište. Dobronamjerni brodski liječnik Henry Goodsir (Paul Ready – The Tunnel) pak puno prekasno i na svoj užas shvaća kako su konzerve brodske hrane, nabavljene javnim natječajem od najjeftinijeg dobavljača, loše zapečaćene i prepune olova.

A onda posada sretne plemenskog šamana (Apayata Kotierk) i njegovu kćer (Nive Nielsen) koji ih pokušavaju upozoriti na opasnost koja im prijeti ako ne napuste Arktik. U dugoj polarnoj zimskoj noći, dok se led polako ali sigurno gomila oko Erebusa i Terrora, misteriozna zvijer ubija njihovu posadu. Pritom zvijer nije ni dobra ni zla, već je utjelovljenje okrutnosti okoliša u kojem su nesretni istraživači prisiljeni prezimiti. Čudovište je motivirano očuvanjem ravnoteže života što je, meni barem, bio vrlo zanimljiv detalj. No, ovo stvorenje služi i kao izvor dramatičnosti bez koje bi The Terror bila priča o groznom ali banalnom spletu loše sreće, loših odluka, loše hrane i lošeg vremena.

Čak i tako, deset je epizoda možda malo previše za The Terror, iako to bar djelomice pišem zato što postoji samo toliko ljudske mizerije koju sam spreman gledati za zabavu. Nerijetko se čini kako se radnja vrti na mjestu a članovi posade se pretapaju jedni u druge. A opet, upravo to trajanje serije doprinosi jezivoj, snovitoj atmosferi ekspedicije na kraju svijeta. Kontrasti crnih uniformi na bijelom ledu ili polarna svijetla koja plešu iznad zamrznutih brodova prizori su koje neću tako brzo zaboraviti.

Negdje pred kraj, The Terror odlazi i korak dalje, zajedno s posadom koja napušta brodove u očajničkom pokušaju da se probiju na jug. Dok mornari gladuju i haluciniraju, vuku teške brodske čamce po kamenoj pustoši. Oficiri, mornari i pobunjenici svedeni su na luđake koji čekaju smrt usred ničega. Ovu notu skoro pa egzistencijalističkog užasa odlično dopunjuje sablasna muzika nedavno preminulog skladatelja Marcusa Fjellströma kojemu je serija i posvećena.

The Terror je odlična TV adaptacija koja, zahvaljujući nekim promjenama u radnji, po meni nadmašuje Simmonsov roman. Vjerujem kako će ova serija više zanimati ljubitelje pomorske povijesti nego ljubitelje horora. Iako svojom atmosferom i nazivom The Terror obećaje stravu i užas, to je, demonskom čudovištu usprkos, prije svega povijesna serija o mučnom, tragičnom poglavlju povijesti istraživanja Arktika. Ako vam to zvuči zanimljivo, deset sati života će vam proletjeti uz ovu seriju. Ako ne… Eh.

Tek sam pišući ovaj osvrt saznao kako su posljednje epizode The Terror snimane na otoku Pagu. Iako mi je smiješno zamišljati glumce kako bauljaju mediteranskim otokom u polarnim kaputima, mislim da je paški krš bio savršen izbor za lokaciju gdje je i vrag rekao laku noć.

I još jedna zanimljivost: brodovi Franklinove ekspedicije pronađeni su nekoliko godina nakon objave Simmonsovog romana. Erebus je pronađen 2014. a Terror 2016. I onda recite kako nam globalno zatopljenje nije donijelo ništa dobroga.