Apokalipsa u Pazinu ili još malo pa 13. Istrakon

Tema ovogodišnjeg Istrakona je ‘apokalipsa’. Na službenim stranicama je pojam apokalipse, 2012. i broja 13 elaboriran kroz prizmu stvarnih katastrofa i nekih sf djela, ali nije nam rečeno što ćemo od smaka svijeta vidjeti, čuti ili okusiti na Istrakonu. Valjda to čuvaju za samu konvenciju, jer, hej, ‘ko bi došao ako bude unaprijed znao da ga tamo čeka konačan kraj’. Naravno, malo se zabavljamo na račun dobre nam ekipe iz Pazina koji će ove godine ugostiti američku spisateljicu Carrie Vaughn (mala reklama – treći broj Siriusa B objavit će jednu ili više njezinih priča, a izlazi u ožujku) i Semira ‘Sema’ Osmanagića, autora, istraživača i biznismena (kaže post) koji je 2005. godine otkrio ‘drevni piramidalni kompleks u Visokom u BiH. Rezultate 11. Istrakonovog natječaja za kratku priču smo objavili jučer i možete na linku koji slijedi pročitati sadržaj zbirke: Rezultati 11. Istrakonovog natječaja.

Znam da Vam se sada ne ide na stranice Istrakona gdje su moje tri rečenice razvijene u tri posta, pa Vam prenosimo tekstove u cjelosti (nadam se da se istrakonovci ne ljute):

Tema Istrakona 2012: APOKALIPSA – Smak svijeta

Iako riječ “Apokálypsis” u doslovnom prijevodu sa grčkog znači “otkrivanje“, njen pojam često vežemo za knjigu „Otkrivenje“ i 13. poglavlje Biblije u kojem se proročki i vizionarski govori o katastrofi koja dovodi do “kraja povijesti” i dolasku Božjeg kraljevstva. Tako je pojam apokaliptičnog postao simbolom posljednjih dana svijeta, a koji će biti obilježeni strašnim pojavama, divovskim udarima mora, rušenjem planina, pucanjem tla, požarom s neba…

Poplave, potresi i tsunamiji, velike suše, erupcija super-vulkana, ludi vođe, rat, nuklearno naoružanje, udar meteora, sunčeva super-oluja, promjena magnetskih polova zemlje, drastična promjena klime, smrtonosni toksini, globalna epidemija – sve su to pojave koje bi u nekom drastičnom scenariju mogle biti realno opasne za preživljavanje čovječanstva i koje bi mogle teorijski prouzrokovati Apokalipsu – smak svijeta.

Ljudi su se tijekom svoje povijesti često bojali i očekivali dolazak kraja svijeta, tako da je društvo pogođeno prirodnom katastrofom, nuklearnim ratom, epidemijom ili nekom drugom nesrećom velikih razmjera, postajalo nerijetka tema ili motiv brojnih SF romana. Nakon socijalističke revolucije na istoku Europe uslijedilo je zlatno doba antiutopije na njenom zapadu. No II svjetski rat je iz niza razloga uklonio antiutopijske teme iz fokusa pisaca i čitatelja, a njihovo mjesto zauzele su teme bliske apokalipsi i globalnim katastrofama svih vrsta.

Tako na primjer u romanu “Božji Čekić” A. C. Clarkea, Zemlji prijeti devastirajući udar asteroida Kali, Walter M. Miller radnju svog romana “Hvalospjev za Leibowitza” smješta u post-apokaliptično vrijeme, gdje nakon devastirajućeg nuklearnog rata, redovnici Albertinskog reda pokušavaju sačuvati ostatke ljudskog znanja, kako bi ga sačuvale za vrijeme kada će vanjski svijet opet biti spreman. John Wyndham u romanu “Dan trifida” opisuje ekološku katastrofu u kojoj se civilizacija raspala, a hodajuće biljke mesožderke napadaju oslijepljene ljude. John Christopher u romanu “Smrt trave” opisuje kako se čovječanstvo, bez velikih potresa, tsunamija i spektakularnih katastrofa, našlo u vrlo kratkom roku u stanju apokalipse gdje se ljudi međusobno ubijaju za zadnju koricu kruha, a sve radi globalne epidemija virusa koji napada biljke. James Graham Ballard u svojoj knjizi “Potopljeni svijet” radnju postavlja u 2145 godinu, kada su se zbog globalnog zatopljenja otopile zaleđene površine Zemlje, razina vode se podigla i potopila naseljeni dio planeta, a stanovništvo je prisiljeno iseliti prema Južnom i Sjevernom polu. Poznati film “Dr. Strangelove” Stanleyja Kubricka prikazuje poremećenog pojedinca čije akcije dovode do nuklearnog uništenja…

Drevna civilizacija “Maja” nestala je sa zemlje petsto godina prije otkrića Amerike, a ostavila je iza sebe niz zagonetki. Jedna od najvažnijih je njihov ritualno – kozmički kalendar koji još uvijek začuđuje suvremenike svojom točnošću. Prema ovom kalendaru, era takozvanog “Petog Sunca” u kojoj čovječanstvo živi danas, završava se 21. 12. 2012. Što će se dogoditi nakon toga ostaje nepoznato, ali naša zapadnjačka civilizacija stvorila je opet brojne hipoteze u kojima se smak svijeta očekuje upravo 2012. godine.

Broj 13 je paradoksalni broj koji simbolizira smrt i rođenje, kraj i početak, promjenu i transformaciju. On simbolizira nadilaženje materijalnog, uzdizanje na neki viši i bolji, produhovljeni nivo. Još je u Antici broj 13 smatran brojem koji donosi nesreću. Filip Makedonski dodao je svoj trinaesti kip na mimohodu dvanaestorici bogova, malo poslije toga umoren je u kazalištu. Na posljednjoj večeri Krista s njegovim apostolima, kao trinaesti je za stol sjeo Juda. U Kabali ima 13 duhova zla. Trinaesto poglavlje Otkrivenja je poglavlje u kojem se govori o Antikristu, zvijeri, smaku svijeta.

S druge strane, broj 13 odgovara počinjanju novog ciklusa, promjeni. Tako je Isus okružen 12 apostola nakon smrti uskrsnuo. U južnoj Americi, kod starih Meksikanaca, trinaest je temeljni sveti broj u astronomiji, kalendaru i teologiji. Kod Azteka on predstavlja broj samoga vremena, broj koji predstavlja završetak nekog vremenskog niza. Aztečki tjedan broji 13 dana.

Strah od broja 13 snažan je i danas u suvremenom svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu nema trinaesti kat. Mnogi aerodromi nemaju trinaestu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenci, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi paranoici, upiru prstom u neuspjelu misiju na Mjesec, “Apollo 13″. S obzirom da nas ove 2012 godine očekuje trinaesti uzastopni Istrakon, vjerujemo da će Vam naš odabir teme “Apokalipsa – smak svijeta” zvučati sasvim logično, opravdano i zanimljivo.

Počasna gošća Istrakona 2012 – Carrie Vaughn

Carrie Vaughn je New York Times „bestselling“ autorica znanstvene fantastike i fantastike koja trenutačno živi u Coloradu, USA. Njene priče su objavljivane u antologiji priča “The Year’s Best Science Fiction anthology”, bila je nominirana za nagradu Hugo za kratku priču „Amaryllis“, kratke priče su joj objavljivanje i u raznim časopisima, antologijama kratkih priča i na internetu. Osim što piše, Carrie je odlična mačevateljica i jahačica. U zadnje vrijeme se počela posvećivati i kulinarskom umijeću. Uz sve to voli i roniti, iz bliza je vidjela Veliki Koraljni Greben, a bila je i duboko pod vodama Belizea, Havaja, Australije i Floride.

Carrie je rođena u 70tim godinama u vojnoj obitelj (US Zračne Snage), te je od mladosti puno selila naokolo. Bila je pravi mali „geek“ i cijeli život je obožavala SF i stoga je još odmalena znala da će biti pisac. Prva priča koju je napisala zvala se „Sally the Horse“ s kojom je osvojila nagradu „Nagrada Carriene Mame“ za izvrsno napisanu priču. Od tada ima punu potporu svoje obitelji.

Nakon što je završila srednju školu u malom gradu Monument u Coloradu, odlučila je preseliti se u Californiju kako bi nastavila svoje obrazovanje. Studirala je literaturu na Occidental koledžu (isti su pohađali i Terry Gilliam, Ben Affleck i Barack Obama). Sredinom 90tih je pohađala sveučilište York u Yorku, Engleska. 1998. Pohađa intenzivnu radionicu pisanja od 6 tjedana, jednu od najboljih radionica pisanja spekulativne fikcije u Americi, “Odyssey Writing Workshop”, dok se 2009. vratila na radionicu, ali kao poseban gost. U kasnim 90tim završila je studij na sveučilištu University of Colorado u Boulderu. Iako otada Colorado smatra svojim domom, imala je priliku putovati diljem svijeta.

Njena prva objavljena kratka priča bila je “The Haunting of Princess Elizabeth”u antologiji priča Marian Zimmer Bradley “Sword and Sorceress XVI”, a prva objavljena knjiga je “Kitty and the Midnight Hour” 2005. godine. Njena bibliografija danas broji 13 objavljenih knjiga, uključujući dvije za mlade (“Steel” i “Voices of Dragons”) i dvije samostalne knjige (“Discord’s Apple” i “After the Golden Age”) te oko 65 kratkih priča. Njen Kitty Norville serijal knjiga, osim što je dostupan na engleskom, preveden je na poljski, španjolski, francuski i njemački. Nadamo da ćemo njene knjige jednog dana čitati i na hrvatskom.

Malo dodatnih činjenica o Carrie jer tko zna, možda se pojave u nekom kvizu. Carrie vozi plavu Hondu kojoj je dala ime Vincent, auto ima i prezime ali to morate pitati nju. Da je Nathan Fillion pozove na spoj, odmah bi pristala. Kao mala, bila je u izviđačima, te ako joj date da si popije malo alkohola i lijepo je zamolite, možda vam zapjeva i koju izviđačku pjesmicu. Preferira cider nad pivom. Ovo joj je prvi posjet Hrvatskoj. U 70tim i 80tim njen otac je pilotirao avionom B-52 u US zračnim snagama. Carrie vjerojatno zna više Star Wars Trivije nego Vi i može odigrati sva tri filma u glavi bez greške. Omiljena boja joj je crvena, a omiljeni stripovi GI Joe, James Robinson Starman i Star Wars Rogue Squadron.

Ovu malu biografiju nije napisala sama Carrie već njen prijatelj Max. Ona je zapravo vrlo skromna po pitanju svojih radova i postignuća. Ali mi znamo istinu, a sada i Vi!

Počasni gost Istrakona 2012 – Semir Sam Osmanagić

Semir Sam Osmanagić, autor, istraživač i biznismen, rođen je u Bosni i Hercegovini, a živi i radi u Houstonu (SAD). Osmanagić je 2005. otkrio drevni piramidalni kompleks u Visokom (BiH) koji se sastoji od pet kolosalnih kamenih građevina u obliku piramida, te prateće mreže prethistorijskih podzemnih tunela. Osnivač je neprofitne i nepolitičke Fondacije „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“ koja rukovodi iskopavanjima i geo-arheološkim istraživanjima. Predaje na Američkom univerzitetu u Bosni i Hercegovini kao profesor antropologije, s posebnim osvrtom na prethistorijske megalitne fenomene na tlu BiH.

Od 25-30. augusta 2008. u Sarajevu je, uz učešće 55 vodećih stručnjaka iz Egipta, Kine, Poljske, Saudijske Arabije, Rusije, Velike Britanije, Hrvatske, Austrije, Italije, Crne Gore i BiH, održana Prva međunarodna znanstvena konferencija o Bosanskoj dolini piramida, čiji su zaključci u potpunosti podržali Osmanagićev rad na istraživanju. Predloženo je i osnivanje Centra za istraživanje piramida u BiH.

Semir Osmanagić je autor i narator znanstveno-popularnog dokumentarnog serijala od 12 epizoda pod nazivom „Potraga za izgubljenim civilizacijama“ koji je snimljen u produkciji državne Federalne televizije BiH 2007. Serijal je rađen na osnovu Osmanagićeve knjige „Civilizacije prije početka zvanične historije“ (2005.), a snimljen je na lokacijama u Peruu, Boliviji, na Uskršnjem otoku, Kostariki, Meksiku, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Malti, Egiptu, Jordanu i Libanu.

Osmanagić je predsjednik proizvodne korporacije Met Company, Inc. i holding kompanije Met Holding Group, LLP iz Houstona.

Osmanagić intenzivno promovira rad Fondacije, projekt istraživanja Bosanske doline piramida i bh. arheološki turizam u svim dijelovima svijeta, od Egipta i Jordana, preko Malezije, Kanade, SAD, Kine, Velike Britanije, Švicarske, Austrije, Norveške, Švedske, Hrvatske, Makedonije, Mađarske, Italije, Crne Gore, Srbije, Danske i drugih zemalja.

Od 2009. Osmanagić je član Društva arheologa Aleksandrije iz Egipta, osnovanog 1895. Vijeće Općine Visoko je proglasilo Osmanagića 2006. godine za prvog počasnog građanina Visokog. Dnevni list „San” iz Sarajeva izabrao je Semira Osmanagića za „Ličnost 2007. godine u Bosni i Hercegovini” za njegov istraživački doprinos u projektu Bosanske doline piramida i upornost na pozitivnoj promociji BiH.

U maju 2009. Osmanagić je primljen za člana Ruske akademije prirodnih nauka iz Moskve, koja je jedna od najuglednijih znanstvenih institucija u svijetu.

Semir Osmanagić nosilac je znanstvene titule “doktor sociologije” iz oblasti sociologije povijesti, a doktorsku disertaciju o civilizaciji Maja je obranio na Fakultetu političkih znanosti fakulteta u Sarajevu.

OBRAZOVANJE:
– Doktorska disertacija: „Civilizacija Maya“ – Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (Doktorska disertacija)
– Magistar nauka Međunarodne ekonomije – Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu.
– Diplomirao je Fakultet političkih nauka, Odsjek Politologije
– Diplomirao je Ekonomski fakultet, smjer društvene ekonomije
– Završio je dvije godine na Odsjeku sociologije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

OBJAVLJENE KNJIGE:
Osmanagić je autor desetak knjiga o drevnim civilizacijama Maja, peruanskim, meksičkim te civilizacijama Pacifika, Afrike i drevne Evrope koje su objavljene u SAD-u, Turskoj, Estoniji, Hrvatskoj i BiH.

MEDIJSKO PRAĆENJE
2006 – CNN, najgledanija svjetska kablovska informativna mreža, objavila je Osmanagićevo otkriće i intervju s njim kao udarnu vijest u svijetu u julu 2006.
2007 – ABC, najveća američka TV mreža, objavila je tridesetminutni dokumentarni program o otkriću bosanskih piramida
2008 – BBC, najveća evropska TV kuća, objavila je izvještaj iz Bosanske doline piramide u glavnoj informativnoj emisiji u trajanju od 4,5 minute
2009 – NATIONAL GEOGRAPHIC CHANNEL, najgledanija svjetska televizija u oblasti naučno-popularnog programa, objavila je petnaestominutni dokumentarni prikaz bosanskih piramida i intervju s Osmanagićem
2010 – NTV, Moscow, najgledanija ruska televizija; Italia Uno, najpopularnija italijanska TV; Nova TV, vodeća hrvatska televizija; TVT, državna TV iz Turske; Kanal 5, makedonska TV; svi su oni emitirali intervjue s dr. Osmanagićem snimljenim na lokacijama Bosanske doline piramida.