Recenzija: Susjedi treće vrtse (The Watch)

Susjedi treće vrste su se porađali gotovo tri godine, što je neobično za jednu studijsku komediju. Fox je dao zeleno svjetlo za film s Willom Ferrellom u glavnoj ulozi 2009. godine. Uslijedili su problemi, promjene glumaca i prepravci scenarija. Tek nakon temeljitih prepravki Jareda Sterna originalnog scenarija Setha Rogena i Evana Goldberga započelo je snimanje s novom glumačkom postavom. I na kraju, samo dva mjeseca prije premijere promijenio se i naziv filma iz The Neighborhood Watch u samo The Watch zbog političke korektnosti vezano uz jedno ubojstvo. Ne znam kakav je bio originalni scenarij, ali temeljite prepravke koje su rezultirale ovakvim filmom ja ne bi platio.

Ben Stiller, Vince Vaughn, Jonah Hill i Richard Ayoade sa svojim mekim glasom i britanskim naglaskom su solidni, pogotovo kada se prepuste improvizacijama, ali potencijalna kohezija među likovima nije ostvarena, banalni štosovi su ostali na tinejdžerskoj razini, a radnja naprosto klišeizirana do boli. Film se sprda s društvenim predrasudama i idilom američke selendre umotanim u izvanzemaljsku invaziju. Premda film ima solidan ritam i izazove kratke salve smijeha, cjelina je blijeda. Parodiranje žanra je vrlo površno kao i stvarni problemi koji traže reakciju likova. Odnos oca i kćeri, pitanje iskrenosti u braku, želja za poslom iz snova samo su bačeni pred publiku, da bi pred kraj filma bili ‘riješeni’ bez ikakve emotivne reakcije.

Možda tražim previše. Pametnu komediju nije nimalo lako proizvesti, a pogotovo inteligentnu žanrovsku komediju. Ovakvi filmovi očaravaju isključivo tinejdžersku publiku koja uživa u zafrkanciji na konto seksa, muških spolovila i ljigavog humora koji uključuje barem jednu opčinjenost lizanjem jaja. Više od toga ovaj film ne nudi.