Home / Recenzije / Film / Predator: Lov je deevoluirao

Predator: Lov je deevoluirao

Od originalnog McTiernanovog Predatora sa Schwarzeneggerom u naponu snage prošlo je više od 30 godina. U međuvremenu je nastao nastavak s Dannyjem Gloverom (i rasplesanim predatorima) u glavnoj ulozi koji nije mogao u istu rečenicu s originalom, a dobili smo i dva filma miješanog svemira Alien vs. Predator. Posljednji Predator igrao je u kinima sada već davne 2010. godine u filmu Predators gdje je oskarovac Adrien Brody nabio mišićnu masu i krenuo u još jedan prašumski okršaj s tim ružnim bićem stvorenim za ubijanje. U tom filmu barem sam znao tko pije, a tko plaća i imao sam osjećaj da sam dobio točno ono što sam i očekivao. Nakon odgledane ovogodišnje inačice Predatora osjećao sam se kao da sam pristao na spoj s djevojkom za koju provjereno znam da nije za mene, s kojom sam se opekao i ranije, ali me je pritisak okoline natjerao da ponovno pokušam. I ponovno se razočaram.

Redatelj novog filma, kako su ga „po naški“ preveli, „Predator: Evolucija“ Shane Black je bio dio glumačke postave predvođene Arnoldom Schwarzeneggerom koja je sudjelovala u izvornom filmu 1987. godine. Shane Black je pokazao da zna napraviti akcijski film koji može zadržati pozornost gledatelja režiravši The Nice Guys (2016.) i Kiss Kiss Bang Bang (2005.), a 80-ih je potpisao scenarij za prva dijela Lethal Weapon serijala koji su ostali zapisani kao klasici akcijskog filma. Zbog tih ranijih uradaka očekivao sam probavljiv sadržaj i ovoga puta. Ipak, glasine o otežanoj produkciji i odnosima unutar tima koji je radio na filmu utjecali su na ono što smo dobili priliku gledati u kinima.

Predator

Boyd Holbrook tumači snajperista Quinna McKennu koji usred obavljanja svoje misije doživi naglo slijetanje vanzemaljskog broda u neposrednoj blizini. Nakon kratkog okršaja s nepoznatim mu bićem dolazi u posjed vanzemaljske tehnologije koju poštom šalje kući prije nego što ga uhvati vladin agent Traeger (Sterling K. Brown). U prvom trenutku sam pomislio da će nam kasnije biti objašnjeno zašto bi McKenna poslao tako opasan sadržaj poštom u svoj dom gdje, kasnije saznajemo, ima izrazito loš odnos sa suprugom, a sin mu je autist no objašnjenje nikada nije stiglo. U ulozi sina pojavljuje se još jedno poznato lice – Jacob Tremblay, kojeg se većina sjeća iz odličnog filma Room (2015.) te nešto recentnijeg Wonder (2017.) Priča tako postavlja tri sukobljene strane: vladine agente, McKennu i Predatora u utrku u kojoj pokušavaju stići do vanzemaljske tehnologije prije ostalih. Uskoro se pojavljuje i četvrta strana.

Predator

Black je poznat po tome da u svojim filmovima često ima pregršt humora, one-linera i neozbiljnih dijaloga pa je nešto slično pokušao i ovdje. Nisam siguran je li to samo do mene, ali većina pokušaja humora kroz dosjetljive opaske više je izazivala kolutanje očima nego osmjeh. Ono malo stvari na koje sam se nasmijao imalo je veze s ogromnim rupama i nekonzistentnošću u zapletu, bizarnim i bedastim razvojima događaja, a ne s dosjetkama. Svjestan sam da su otrcani one-lineri dio kulture akcijskog filma i da scenaristi to namjerno ubacuju u film s vremena na vrijeme, ali ovdje jednostavno ništa ne sjeda na svoje mjesto. Po izlasku iz kina nisam bio siguran jesu li tvorci filma znali žele li da ovo bude akcijska komedija, akcijski horor, horor komedija ili nešto treće jer na kraju je ovo ispao bućkuriš koji je u raskoraku između svega navedenog.

Predator

Valjda su u nekakvom altruističkom nagonu scenaristi (Fred Dekker i Shane Black) htjeli posvetiti dio filma djeci s posebnim potrebama pa je McKennin sin Rory prezentiran kao natprosječno inteligentno dijete s Aspergerovim sindromom. Po primitku opasne pošte koju mu je otac poslao Rory rekordno brzo savladava vanzemaljske naprave te ih počinje koristiti u svoje dječačke svrhe. Problem je u tome što se nekoliko šala svodi na izrugivanje takve djece nazivajući ih pogrdnim imenima i to od strane nominalno pozitivnih likova u filmu.

Predator

Olivia Munn svijetla je točka kao predstavnica ženskog spola među gomilom testosterona. Iako joj scenarij ne čini usluge, dobro se snašla s danim materijalom. Tremblay je također već provjereno dobar no za tako mladu karijeru koja je započeta s dobrim ulogama volio bih da se u budućnosti kloni ovakvih filmova. Holbrook je poznato lice iz popularne serije Narcos i ovdje je prvi puta dobio priliku predvoditi dugometražni film. On kao akcijski junak djeluje kompetentno, ali je isto tako sudjelovao u toliko bizarno glupavih scena da je to konstantno upadalo u oči. Najočajniji likovi pripali su Sterlingu K. Brownu i Augustu Aguileriju. Prvi je toliko iritantan kao agent Traeger da se ne možete nadati ničemu drugome nego da ga se što prije eliminira iz filma dok drugi tumači lika po imenu Nettles i djeluje kao pokušaj nečega što nikada nije jasno ostvareno. Od poznatih imena tu su još Thomas Jane čiji lik ima Touretteov sindrom i Keegan-Michael Key koji konstantno priča viceve od kojih su možda dva duhovita. Jane i Key iskusna su glumačka imena pa scene u kojima su njih dvojica zajedno donekle i funkcioniraju iako je očigledno da nemaju mnogo prostora za manevriranje.

Predator

Od pozitivnih stvari mogu reći da pojedine akcijske scene djeluju inventivno i dobro snimljeno. Sam izgled i dizajn predatora još jednom djeluje impresivno i nisam imao osjećaj da se radi o gomili nabacanih digitalnih efekata. Pomalo je ironično da je u domaćem prijevodu stavljena riječ Evolucija jer ovaj film je upravo suprotno od toga. U ležernom komentiranju po izlasku iz kina imao sam desetke pitanja o radnji, odlukama likova u pojedinim trenucima i naišao sam na podjednako zbunjene odgovore. Možda bi cijela priča izgledala s(p)retnije da se jednostavno gomila pomaknutih ratnih veterana borila protiv naslovnog lika. Bez djece s autizmom, bez nepotrebne obiteljske priče, bez znanstvenika koji u glas viču „Fuck yeah!“ prilikom svojih istraživanja. Pretjerana objašnjenja zašto, kako i odakle ionako najčešće film učine manje strašnim i manje napetim što smo zorno mogli vidjeti u ne toliko davnom Alien: Covenantu. Iako se ponovno vrlo jasno ostavlja mogućnost za novim nastavcima, ovo je golemi korak unazad za franšizu koja uporno pokušava oživjeti nešto što bi možda ipak trebalo ostaviti na miru.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

2 komentari

  1. Ne bih se u potpunosti složio s recenzijom. Autor recenzije je u pravu što se tiče nekih(po meni blesavih) dijaloga, te rupa u slijedu događaja. Ne bih se složio autorom što se tiče kompleksnosti priče. Po meni, odlična je ideja da se više različitih strana sukobljava, kao i malo više znanstvenog pristupa. Autor recenzije bi htio da je radnja jednostavna, s predatorom na jednoj strani i timu plaćenika na drugoj, no to nebi bilo dobro jer bi film bio previše sličan originalnom predatoru, s ničim novime za ponuditi publici osim već prožvakane radnje. Što se tiče riječi Evolucija u nazivu filma, ona je opravdana, jer predator je evoluirao, i kao lik i kao film, koji nije više tek puka akcija s jednostavnom radnjom i crno- bijelim likovima.

    • Pa iako je radnja manje jednostavna nego što je to u originalu, ti dodatni podzapleti nisu filmu kao takvom donijeli ništa osim dodatnih glupavih scena gdje ono što bi trebalo biti znanstveno ispada zapravo smiješno. To definitivno nije bio znanstveni pristup. Predator kao biće u filmu je evoluirao, ali Predator kao film je zaista otišao nekoliko koraka unazad. I da, krenuo sam u gledanje filma s namjerom da mi se svidi, s namjerom da nađem sve što je pozitivno i držim se za to, ali to je ovdje jednostavno bilo nemoguće. Radnja nije nužno morala biti jednostavna, već je to moj prijedlog naspram ovog polovičnog pokušaja da se ubace elementi koji su film učinili manje gledljivim i manje koherentnim. Nikako se ne mogu složiti da su ovdje likovi nešto više od crno-bijelih. To što im je dodano par elemenata koji se jednom spomenu ne čine ih baš slojevitim i potpuno ostvarenim likovima.

Check Also

Overlord – Smrt zombijima, sloboda narodu!

Ratni horor film Overlord je nešto najbliže Wolfenstein igrama što sam imao prilike pogledati u …

Maniac: Jače! Jače, manijače!

Ako Maniac tehnički možda i nije distopija, nije ni daleko od toga. Iako se ne …

Web Statistics