Home / Fahrenheit 451 / Nakon Lutzovih deset, evo nekoliko Marijinih preporuka za jesensko čitanje

Nakon Lutzovih deset, evo nekoliko Marijinih preporuka za jesensko čitanje

Potaknuta člankom Ivana Luzta o 10 književnih klasika SF žanra koje se mora pročitati, evo par provizorno-nasumičnih prijedloga za razdoblje koje slijedi pred nama u kojima su dani kraći a noći dulje, kao stvorene za čitanje.

30092013_Marija_CekicSamo da ne ostane nespomenut u redovima klasika, nedovoljno hvaljeni te rijetko čitani Luciferov čekić dvojnog autorstva L. Nivena i J. Pournellea. Izdana 1977. na temu kataklizme koja je zadesila civilizaciju kakvu poznajemo (tj. poznavali smo u 70-tima) u vidu meteora koji pada na Zemlju. Već viđeno? Ne ovako. Luciferov čekić je za dva koplja bolji od najbolje knjige/filma katastrofe jer ima sve, život prije i poslije udara, studiju (ne)društvene životinje zvane čovjek u okolnostima i dokolice i borbe za život, uvjerljivu interakciju, dramu, ljubavnu priču, triler, znanstveno bazirani tijek događaja i vrhunski prikaz krhkosti onoga što smatramo trijumfom napretka, a to sve bez patetike, pretjerivanja i heroja koji jednoručke rješavaju svaki problem. O Luciferovom čekiću sam već pisala posebnu recenziju pa da se ovdje ponovo ne raspisujem, samo ću napomenuti da je ovo jedna od rijetkih knjiga koje sam naručila nakon što sam je pročitala i koja neće biti donirana, proslijeđena ili poklonjena. Neka je na polici, jednog dana će sigurno ponovo doći na red.

30092013_Marija_DonaldsonThe Chronicles of Thomas Covenant Stephena R. Donaldsona. – ili Hronike Tomasa Kovenanta Nevernika u ‘prevodu’ za vrijeme bivše države – neki trpaju u epski fantasy iako je izdašan elementima grimdarka. Izlazile u kasnim sedamdesetima i ranim osamdesetima i već tada su imale antijunaka kakvi postaju (sve)prisutni u suvremenim djelima; profanog, nevoljkog, sebičnog, antipatičnog, slabog, svjetlosnim godinama dalekog od plemenitog Aragorna, gordih kraljeva ili gracioznih vilenjaka. Toliko opipljivo ljudskog da ga čitatelj instinktivno razumije i iza leđa za njega drži palčeve. U ovo djelo vrijedi uroniti i zbog atmosfere svijeta kojeg Donaldson stvara, otprilike poput Lothloriena stoljeće nakon kemijsko-biološkog rata naseljenog neprijateljski nastrojenim kreaturama. Tko bi normalan izložio glavu da spasi takvo što? Ne bi ni Thomas Covenant, no nije da su mu baš dali da bira…

30092013_Marija_MievilleOni koji žele obogatiti svoj vokabular engleskog jezika, posebice opskurnim pridjevima i sinonimima za riječ koju već znaju a koji se u rječnicima nalaze od pete predložene varijante nadalje, neka se prime China Miévillea. Da, China je u ovom slučaju ime muškarca. Obrijanog, nabildanog, ispirsanog muškarca. China voli pisati, stranica nikada dosta, osobito se zna pogubiti u vlastitim krajolicima, izgradnji svojih svjetova i njihovih žitelja a ponekad se toliko zaigra opisima da zaboravi na fabulu. Zasigurno ste čuli za pojam New Weird kojeg je on istaknuti promicatelj i u ovom trenutku vrlo čitani pisac. Ljubitelji bizarnih, mahom mračnih, svjetova, ekstravagantnih bića (i ljudi) i njihovih čudnih životâ će uživati u zavirivanju u Miévilleovu maštu. Recenziju za njegov Perdido Street Station možete naći ovdje.

30092013_Marija_BeukesLauren Beukes. Slučajno otkriće. Moderna južnoafrička spisateljca, izdala tri knjige do sada, posve različite u stilu, likovima, svjetovima, pričama, ali vrhunske. Onima koji plaču za Gibsonom u najboljem izdanju, predlažem da pročitaju Moxyland i vide što radi cyberpunk ovih dana. Bez brige, nije mrtav. Zoo City (nagrada Arthur C. Clarke 2011. godine) nas vodi u izuzetno zanimljiv svijet afričke magije i života u slamu, uz element nadnaravnog koji služi za originalnu odmazdu ‘grešnicima’ za njihove prijestupe. Vrlo hard-boiled, što je interesantno obzirom je glavni protagonist žena. Shining girls se pak bavi putovanjem kroz vrijeme i životom poslije života u lovu na nadnaravnog serijskog ubojicu i vrlo vjerojatno će uskoro dobiti i ekranizaciju. Njezin su fokus uvijek marginalci i zanimljivi načini na koji provode svoje vrijeme, ali takve marginalce nećete nigdje drugdje naći. Manje osebujni od Miévilleovih likova i settinga, no baš zbog toga se u njih lakše uživjeti. Ukratko, tko želi biti in i to vrlo kvalitetno in, neka traži pod slovom B u knjižarama. Nažalost, za sada još uvijek samo na odjelu stranih jezika.

30092013_Marija_PoznanskiZa mlađe, evo jednog naslova koji plijeni pažnju – Erebos Ursule Poznanski, nažalost za sada također još bez prijevoda. Mnogo kvalitetniji od rivala, knjige Ready Player One Ernesta Clinea, koji se u biti bave istom temom; alternativnim životom kroz virtualni avatar te gubljenjem granice između stvarnog i virtualnog svijeta, začinjenom napetim bježanjem, skrivanjem, tajnama i, naravno, rušenjem establišmenta. Erebos odlično oslikava kako to izgleda kada MMORPG uzme maha u životu adolescenata, kako je lako izgubiti kontrolu i kako se lako postane predmetnom tuđe maligne manipulacije. O Erebosu sam također pisala zasebnu recenziju, pa izostavljam daljnje elaboriranje, a pročitati je možete ovdje.

30092013_Marija_LukijanenkoNakon zapada i Afrike, okrećemo na istok odakle pušu vjetrovi dobrog urbanog fantasya, ali kako je u Majčici Rusiji sve malo sirovije, tako se u njihovoj inačici žanra ne gubi previše vremena i redaka na nadnaravne romanse (iako ima i toga) već su u fokusu, tradicionalno, ideje i sistemi pa makar i onostrani. Sergej Lukijanenko, srećom preveden na engleski, plijeni pažnju zbirkama povezanih priča Night Watch – Day Watch – Dusk Watch – The Last Watch, koje prodor na latinično tržište mogu zahvaliti kinematografskim (i to solidnim) oživotvorenjima prve dvije knjige. Međutim, ma kako vizualno efektni i nabrijanih oktana, ne prenose osnovne ideje koje se provlače kroz knjige i ostaju na površnoj ljusci (što ne znači da nisu za preporuku!). Sergej barata svom poslovičnom menažerijom žanra, pa moskovskim ulicama pratimo vukodlake, vampire, vještice, mjenjolike, čarobnjake, no u vrlo zanimljivo i originalno postavljenom sustavu koji nas tjera da se zapitamo postoji li granica između svjetla i tmine, ili su to samo lice i naličje iste pojave.

I šećer na kraju…

30092013_Marija_KingStephen King. Koliki su sada zakolutali očima? Koliki znalački zakimali glavama? Osobno pripadam u obje skupine. Gospodin King pati od nekih kroničnih manjkavosti, bolno loših raspleta i klišeiziranih likova/okolnosti koje bi već mogao i zakonom zaštititi kao svoj trade mark, međutim King nije slučajno kralj. Da, lako se čita i prihvaćen je od masa, no to ne znači da je u istoj ladici sa knjigom Nives C. Ako ništa drugo, kod Kinga se može vidjeti što znači dobar pripovjedač koji čitatelja tako znalački zaplete u niti fabule da se ovaj pita kako to da je već na pola knjige a tek ju je uzeo u ruke. Od njegovih klasika kao Carrie i Zelena milja, Ono, Nesanica, ma ima li ih smisla nabrajati, do brodoloma kao Duma Key, kraj sage o Tamnoj kuli, ma ima li ih smisla nabrajati, onima koji su željni tame bez svjetla na kraju tunela evo jedne knjige prigodnog naslova: Mrkli mrak, bez zvijezda (Full Dark, No Stars) koji (hvala) postoji i u hrvatskom prijevodu. Nakon nje, i oni najkritičniji će razmisliti prije nego Kinga razbaštine titule majstora.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

2 komentari

  1. Slažem se s time da je izbor zanimljiv, iako je pomalo elitistički (ako u SF-u ima elitizma) s obzirom na autore. Hronike Tomasa Kovenanta Nevernika je dobar izbor koji se sastoji od 6 knjiga i malo ih je teže nabaviti u Hrvatskoj, pa sumnjam da će većina to moći pročitati, a i malo ga zatupi nakon 4 knjige, onako kao King u “Revolverašu”, 7 knjiga od kojih prve tri valjaju a ostalo je odimidođimidadovršimpriču. Stanica Perdidio od CM-a je čak i bolji izbor. Lauren je vjerujem ok iako nisam čitao “ZOO City”, ali su joj “Djevojke koje sjaje” totalno razočaranje. Sergei traži puno živaca jer također zna biti pilana, ali je na kraju OK. “Luciferov čekić” su napisali ljudi koji znaju pisati i to je to. Ostatak ne bi bio moj izbor, ali bih preporučio malo i čistog F-a u vidu Patrika Rotfusa i “Ime vjetra” i Pitera V. Breta i “Noć Demona”. Oduševljen sam novim idejama i kako su to vrhunski izveli. Od SF-a u zadnje vrijeme me oduševila “Djevojka na navijanje” od Paola Bacigalupija i super mi je “Tuđinka” od Diane Gabaldon (vrlo, vrlo rubni F). Da dalje ne davim, ima puno toga dobrog za čitanje i s nekim stvarima se složiš, s nekima ne, ali to su stvari osobne preferencije, iako se svi slažemo da su dobri pisci dobri samo tako.

  2. Zanimljiv izbor. Luciferov čekić je i meni odlična knjiga. Transformacija društva i bestijalnost pojedinca puštena s lanca kad se sazna da predstoji katastrofa mi je bila upečatljiva, kao i uloga nekog pojedinca u društvu prije i poslije katastrofe – sve je to bilo dosta plastično. I način kako su nenametljivo ugradili malo fizike nebeskih tijela u priču a da taj dio ne bude naporan. Ovaj autorski dvojac je napisao još i “Trun u božjem oku (The Mote in God’s Eye), to je stvarno zanimljiva knjiga o tuđinskoj civilizaciji koja je dostigla svoj zenit ali nije uspjela izaći iz granica svog zvjezdanog sustava. Jedino što su mi u toj knjizi likovi (ljudski) bili donekle nezanimljivi. Čitao sam još i Chinu Mievilla, (Perdido prijevod i Kraken na izvorniku) – kopanje po rječniku kod Krakena je stvarno bilo naporno.

Check Also

The Stone Sky, All Systems Red i Wonder Woman predvode pobjednički niz nagrade Hugo 2018.

Na ovogodišnjoj 76. Svjetskoj znanstveno fantastičnoj konvenciji održanoj u San Joseu posjetitelji konvencije izglasali su …

Harlan Ellison, noć je došla, ali ne i tama

Harlan Ellison nije bio Zagorac, niti mu u dostupnim biografijama igdje piše da je imao …

Web Statistics