Podkastično! #2 – Kao film, ali za uši

 

Naslov je jedan od načina na koji se opisuju audio drame i ma koliko blentavo zvučao dovoljno mi je simpatičan da ga iskoristim.

Kad sam bio klinac, znao sam za postojanje radio drama ali onako, u teoriji: znao sam da su bile preteča TV i kina, da su bile užasno popularne ali sam također mislio da su danas nešto što je ili vrlo nišno ili možda čak i jedva da postoji.

Prije par sam godina vrlo agresivno razuvjeren od tog stava, kad sam ustanovio ne samo da su radio/audio drame vrlo živ medij, već da i podcasti vrve njima. Inače, razlika audio/radio se ustvari svodi na to gdje, tj. kako dolazite do sadržaja – radio drame imaju premijeru na radio postajama, dok su audio drame namijenjene prvenstveno downloadu ili kupnji na fizičkom mediju. Od sad nadalje ću se služiti samo izrazom audio drama jer je širi a i zvuči više fancy.

Podcast audio drame široko su i duboko more u kojem se da naći svega: od monologa snimljenih jeftinim mikrofonom do produkcija koje koriste desetke profesionalnih glumaca, tone zvučnih efekata i pozadinske glazbe; od kratkih priča do višesezonskih serijaliziranih epova; od drame i komedije do SF-a i krimića i svega između; od – no, skužili ste.

Danas vam predstavljam nekoliko (po mojem sudu) trenutno najuspješnijih podcast audio drama koje zavređuju vašu pažnju, a listi bih odmah na početku pridodao prošli put spomenuti Wolf 359.

ars Paradoxica je drama o putovanju kroz vrijeme puna odlično karakteriziranih, složenih likova i mračne radnje. Protagonistica Sally Grissom je znanstvenica koju neuspjeli pokus s antigravitacijom iz bliske budućnosti baci natrag u četrdesete godine 20. stoljeća i koja je zatim primorana raditi za vojsku SAD na razvoju tehnologije za putovanje kroz vrijeme kako bi i sama jednog dana mogla otići natrag doma. AP se čvrsto drži “crno i sivo” pristupa moralu likova, a i samo je razdoblje 40-ih prikazano bez šminkanja i nostalgije (rasizam, seksizam, predhladnoratovska paranoja). Priča vrlo brzo počinje pratiti i druge likove a radnja postaje sve složenija te nikako ne preporučujem preskakanje epizoda, da sami sebi ne spojlate obrate (kojih ima). ars Paradoxicu posebno preporučujem svima koji vole kvalitetan SF s dobro promišljenim elementom putovanja kroz vrijeme te koji se ne libi prikazati i posljedice i nužne poteze koje je potrebno poduzeti da bi se razvilo napredne tehnologije.

Bright Sessions podcast je koji se sastoji od snimki terapija koje doktorica Bright drži s nekolicinom svojih pacijenata koji na prvi pogled izgledaju kao sasvim obični ljudi ali dolaze k njoj kako bi se naučili nositi sa svojim definitivno neobičnim sposobnostima: jedan je empat, druga može čitati misli – ukratko, svi posjeduju neki oblik natprirodnih sposobnosti. BS odlično kombinira karakternu dramu, SF i triler jer ima razloga zašto svi ti pacijenti dolaze baš kod doktorice Bright, a također nisu jedini koji su svjesni svojih sposobnosti. Iako BS koristi superjunačke tropove, puno je bliži domeni recimo Dosjea X (ili ako baš hoćete usporedbu sa superjunacima, ranim epizodama Heroesa) naročito kad radnja i likovi počnu polako napuštati četiri zida ureda doktorice Bright. Kao i s AP, možda ćete baciti uho zbog premise, ali ono što će vas sigurno čvrsto držati za BS su likovi.

Premisa The Black Tapes podcasta jednostavna je: Alex Reagan novinarka je koja se za svoju radio postaju sprema raditi niz podcast reportaža o raznim, navodno nadnaravnim događajima čijim se istraživanjem bavi doktor Richard Strand, znanstvenik i skeptik. Izvorni plan da pokrije niz nepovezanih slučajeva vrlo brzo se pretvara u istraživanje na koji su način povezani događaji i osobe sa Strandovih “Black Tapes” snimki, a iako surađuju, Alex se čini da ni sam doktor Strand nije baš “čist”. TBT je inače uspio mnoge slušatelje isprva zavarati i navesti da pomisle da nije fikcija već dokumentarac, a i razumljivo je: glumci su vrlo uvjerljivi a produkcija je solidna te čitav podcast zaista i zvuči kao istraživački dokumentarac za kakvu radio postaju. TBT bih preporučio svima koji vole dobar atmosferičan nadnaravni horor, ali i dramu, jer su radnja i jezivi događaji jednako pažnje dobili od strane scenarista i glumaca koliko i odnosi među likovima, prvenstveno Alex i doktora Stranda.

TANIS se događa u istom univerzumu kao Black Tapes, te dijeli i neke likove s njim ali za pratiti priču nije potrebno slušati i TBT. TANIS, za razliku od TBT nije lako opisati, ali reći ću vam da uzima isti format dokumentarca/istraživačkog novinarstva te da se bavi zavjerama. Glavni junak, Nick, traži TANIS, pojam za koji je čuo krajem 90ih u istom kontekstu kao Atlantida i Mu ali bez dodatnih pojašnjenja. Što je točno TANIS, ne zna niti uspijeva pronaći ikog tko mu može pružiti odgovor: osoba, lokacija, možda čak i koncept. Iz epizode u epizodu pratimo Nickovo zadiranje sve dublje i dublje u svijet teoretičara zavjera, rubnih znanosti i čudaka, a susret će se sa svim, od darkneta i numbers station fenomena do napuštenih vojnih instalacija i navodnih serijskih ubojica. Da, TANIS je popriličan čušpajz kojeg se ni Dosjei X ne bi postidjeli, ali unatoč povremenim naizgled digresijama, ostaje dojam da je ipak sve to povezano. Kako? Saznat ćemo prije ili kasnije. U međuvremenu poslušajte za sad već dvije gotove sezone, a uz dobru i atmosferičnu priču također ćete dobiti i materijala za guglanje i čitanje o raznim događajima i fenomenima spomenutim u podcastu.

Toliko za ovaj put, mislim da imate materijala za binge ili dva 😉